Za procese beatifikacije i kanonizacije svetaca Katoličke crkve kako bi se komisijski potvrdilo da je u životu nekoga vjernika od presudnoga bio neki nadnaravni (čudesan) događaj, koji se ne može protumačiti znanstvenim metodama. U pravilu se radi o čudesnim ozdravljenjima, pred kojima suvremena medicina ostaje nijema, radilo se makar i o najtežim i najkompliciranijim, tj. onim nerješivim slučajevima.
Bio je to slučaj i s Antom Živkovićem (21) iz Retkovaca pokraj Vinkovaca koji je, kako svjedoči, ozdravio po zagovoru svetog Ivana Pavla II. Naime, liječnici su na Antinu srcu bili dijagnosticirali rupu promjera 2,5 centimetara i nakon nekoliko tjedana pretragama je utvrđeno da više nema rupe i srce potpuno normalno radi, ali nije im jasno kako je došlo do te promjene! Ante ima odgovor – svoje molitve za ozdravljene uputio je pokojnom papi Ivanu Pavlu II. i one su preko njega stigle i do Boga koji se pobrinuo za Antino čudotvorno ozdravljenje.
“U nalazu su napisali da se “šante”, a to su mjesta na srcu koja nisu spojena, između lijeve i desne pretklijetke moraju zatvoriti implementacijom “kišobrana”. Roditelji su se raspitivali koji bi liječnik to mogao najbolje napraviti pa su predložili svoga kolegu kojega izuzetno cijene: dr. Krešimira Štambuka iz klinike Magdalena u Krapinskim Toplicama”, kaže Ante Živković pokazujući liječničku dokumentaciju koja pokazuje oštećenje na srcu i čudom uklonjenu i zacijeljenu rupu.
“Moja baka i još osam žena molile su devetnicu, krunice. Otac molitve sv. Riti i blaženom papi Ivanu Pavlu II., pogotovo blaženom papi, pa je otac molitve sv. Riti “prilagodio” blaženom Ivanu Pavlu II. Ja sam se i prije molio sv. Anti i Ivanu Pavlu II. Bio je 24. svibnja 2011. kada su me roditelji odveli u Magdalenu i, dok sam čekao da me dr. Štambuk primi i obavi konačne pretrage, odjednom sam osjetio kako me nekakva čudna sila udarila po cijelom tijelu. Tada sam ugledao čovjeka koji mi je rekao: “A ti si taj Ante s rupom na srcu” iako ga nikada prije nisam vidio. No shvatio sam da se to moj Bog umiješao i bilo mi je puno lakše. Ulazeći u ordinaciju, rekao sam u sebi: “Bože, hajdemo ti i ja to riješiti”. Slijedilo je snimanje srca kroz jednjak i tu sam vidio kako liječnik čita s ranijih nalaza da na srcu postoji rupa, a sada je ne vidi na ekranu. Kazao mi je kako se vidi da je bila rupa, ali je zarasla i vidi se svježi dio srca, tanka opna kao da je zalijepljena, kao tip-top fleka na autogumi. Istog trenutka obuhvatio me veliki mir, odmah sam znao da me je Bog po zagovoru Ivana Pavla II. izliječio”, kaže Ante dodajući kako su odmah potom i roditelji razgovarali s dr. Štambukom i njima je rekao da rupe više nema iako mu nije jasno kako je nestala.
Sa svim papirima Antu je poslao u KBC “Sestre milosrdnice” u Zagreb na ubrizgavanje neke boje u krv da se na snimanju točno vidi kuda prolazi krv. I ta je pretraga pokazala da srce normalno funkcionira, krv normalno kola i ne izlijeva se iz srca. Prošao je još nekoliko pretraga na posebnim aparatima i svugdje se pokazalo da je srce izliječeno. Tako je u zaključku nalaza od 6. kolovoza 2001., koji je potpisao dr. Marko Kovač, pisalo: “normalan ehokardiografski nalaz”. Sva dokumentacija o Antinu čudotvornom ozdravljenju preko jedne vinkovačke crkve dostavljena je Vatikanu.
No dokumentacija koja je bila presudna u slučaju kanonizacije Ivana Pavla II. bila je ona Kostarikanke Floribeth More Díaz, čije je ozdravljenje priznato kao čudo u postupku kanonizacije. Sve je počelo iznenadnom i snažnom glavoboljom koja je Floribeth Moru Díaz probudila ujutro 8. travnja 2011. Hitna pomoć odvezla ju je u bolnicu. Pregled angiografijom utvrdio je zastrašujuću dijagnozu – ruptura fuziformne aneurizme desne srednje moždane arterije sa subarahnoidalnim krvarenjem.
Za Floribeth Moru Díaz nije bilo gotovo nikakve medicinske pomoći! Liječnici su njezinu suprugu savjetovali da je odvede kući, a on se, sav očajan, obratio molitvom i zagovorom Ivanu Pavlu II. Bili su to dani neposredno uoči beatifikacije Ivana Pavla II., a sama beatifikacija dogodila se u 2 sata u noći 1. svibnja po kostarikanskom vremenu pa je Floribeth, omamljena lijekovima, molila Boga da može ostati budna. Iz kreveta je gledala televiziju iščekujući beatifikaciju, a iznad televizora stavila je isječak iz kostarikanskog dnevnika La Nacion, na čijoj je naslovnici bila papina fotografija na dan njegova izbora za papu. U tome se trenutku dogodilo čudo!
“Na početku slavlja, gledajući u tu papinu sliku, obratila sam mu se i velikom vjerom doslovno mu rekla rekla: “Zagovaraj kod Boga jer ne želim umrijeti, pomozi mi ozdraviti”, posvjedočila je Floribeth. Probudila se sljedećeg jutra oko devet sati (Ivan Pavao II. bio je tada blaženikom oko sedam sati), pogledala u tu papinu sliku i prekrižila se.
” Odjednom, na moje veliko iznenađenje, osjetila sam u srcu kao njegov glas koji mi je rekao: “Ustani, ne boj se!” Bila sam zapanjena i imala sam osjećaj da su se njegove ruke, tako kako su prikazane na vanjskim stranicama novina, podigle prema gore kako bi me pozvale da ustanem. Ustala sam iz kreveta tako kako me je pozvao Sveti Otac i otišla sam u kuhinju gdje je bio moj suprug koji mi je začuđen rekao: “Što radiš ovdje?” Odgovorila sam mu da u tom trenutku proživljavam velik mir u srcu, da se tjelesno osjećam jako dobro, ali nisam mu imala snage reći ono što mi se dogodilo prije nekoliko minuta jer sam se bojala da će mi reći da sam luda”, posvjedočila je Floribeth Mora Díaz. Otad više nema nikakvih zdravstvenih problema, prenosi vecernji.hr.
