Još u siječnju ove godine grupa Hrvata odlučila je doći u Fatimu na misno slavlje 13. listopada 2020. Rezervirane su avio karte Croatia Airlinesa za izravan let Zagreb Lisabon. Rezerviran je i hotel, neposredno uz Dolinu Irie. U svibnju, poslije širenja pandemije započinju problemi, Croatia Airlines otkazuje svoje letove za Lisabon, bez povrata novca – samo vaucheri za druge linije. Posve neprihvatljivo rješenje, gubitak novca za uplaćene karte. U potrazi smo za novim prijevoznikom. Najbliža moguća kombinacija je zračna luka Beč, sa izravnim letom portugalskog zračnog prijevoznika TAP za Lisabon. Uplaćujemo karte za odgovarajuće datume odlaska i povratka, piše Damir Borovčak za HKV.
Mjesec dana prije polaska počinju nova iznenađenja. Hotel otkazuje rezervaciju, TAP avio prijevoznik mijenja datume rezerviranog leta. Žurno pronalazimo hotel Aleluja, u kojem smo odsjeli 2018. godine, a koji je već u siječnju bio posve zauzet. Sada zbog pandemije odjednom ima viška slobodnih soba. Prihvaćamo nove datume polaska. Organiziramo on-line prijevoz mini-busom od aerodroma Lisabon do hotela u Fatimi. Potom i parking za auto u Beču, kojim polazimo iz Zagreba. Konačno 12. listopada rano ujutro krećemo iz Zagreba za Beč. Tamo opet novi problem s parkingom, frustrirani riješavamo i to u posljednji čas. Stižemo na vrijeme na avion i kasno navečer dolazimo u Lisabon. Čeka nas još sat i pol puta do Fatime, gdje želimo sudjelovati u večernjoj molitvi i bdijenju.
Konačno smo tu u svetištu Gospe Fatimske. Ograđeni su prilazni putevi uz vojsku i policiju koji nadgledaju ulaz, unutar ograđenog prostora redari na svakih desetak metara. Dolina Irie iscrtana je krugovima, s razmacima u kojima mogu biti po dvije bliske osobe. Zaštitne maske su obavezne i na otvorenom. Počinje pjesma, pale se svijeće, započinje molitva krunice, procesija s Gospom po Dolini Irie do oltara na otvorenom, slijedi sveta misa i potom večernje bdijenje. Umorni smo, ali radosni da smo stigli, zaboravili smo sve probleme i stresove koje smo imali u predhodnim mjesecima oko neizvjesnosti puta i smještaja. Ostvarili smo dolazak unatoč svih poteškoća i pitanja, hoćemo li uopće ove večeri biti ovdje. Naš je cilj od početka bio molitva i utjecanje Gospi Fatimskoj za budućnost hrvatskog naroda. Popratno i za naše privatne molitvene nakane.
Po čemu su fatimska ukazanja i poruke posebno važni za Hrvate? Odgovore na ta pitanja pokušavaju dati samo nažalost rijetki laici, rijetko i svećenici. U Hrvatskoj se se već godinama održavaju Cenakuli, obiteljske molitve utjecanja Gospi Fatimskoj. Najpoznatiji je onaj u Crkvi Presvetog Srca Marijina u Zagrebu na Jordanovcu, svake prve subote u mjesecu s početkom u 9 sati. Okuplja često i više stotina vjernika. Tako se, s dosta nerazumijevanja u posljednje vrijeme, Gospa Fatimska mjesečno slavi i u Hrvatskoj.
Tko u Hrvatskoj još vjeruje da su pastirići u dolini Cova da Iria čuvajući ovce, ugledali Gospu koja im je poručila da je potrebno svakodnevno moliti krunicu? O tome sam već pisao poslije hodočašća iz 2016. godine, pod naslovom – Čudo iz Fatime i danas je upozorenje.
Pastirići koji nisu pohađali školu, a od Gospe su čuli: “Rusija će se obratiti i bit će mir; ne bude li tako, njezin će se krivi nauk proširiti svijetom, buknuti će ratovi i progoni Crkve,..”. Bila je 1917. godina, najmračnije vrijeme strašnih stradanja europskih naroda u vrijeme Prvog svjetskog rata. Vojnici na bojišnicama širom Europe ginuli su kao snoplje. U Rusiji je otpočela boljševička revolucija. Ateizam se počeo širiti i nametati mnogim narodima. Vrijedno se upoznati i s političkim okolnostima koje su vladale u Portugalu, godine 1917. u vrijeme ukazanja? Portugal se 1917. našao u očajnom položaju, politički, socijalno i ekonomski. Vlade su se izmjenjivale, ali nisu mogle riješiti probleme nacije. Pobune su bile svakodnevne, a narod je posve izgubio povjerenje u svoje vodstvo. Naciju Portugala tada je činio uglavnom trpeći i siromašan puk. Po pitanju vjere, vlast je nastojala izazvati raskol, mržnju i progon Crkve. Odobren je zakon o odcjepljenju Crkve od vlasti te donesena deklaracija po kojoj je Portugal trebao u dva naraštaja u potpunosti izbaciti katoličanstvo. U takvim je okolnostima Gospa odabrala dječicu, male i vjerne pastiriće Luciju, Francisca i Jancintu za nepokolebljiv i trpeći prijenos njezinih poruka. Gospa spominje Rusiju i njezin krivi nauk, dakle boljševizam i ateizam. Kako su djeca starosti 10, 9 i 7 godina starosti, koja nisu pohađala školu, uopće mogla razumjeti pojam – Rusija? To ostaje zagonetka sve do danas. Nisu razumjela, ali su poslušno prenosila poruke, pod cijenu maltretiranja i velikih pritisaka, nepovjerenja najprije od roditelja, potom od svećenika i biskupa, a zatim pod pritiskom vlasti uz pomoć policije. No, djeca se ničim nisu dala pokolebati u svom viđenju i prenošenju Gospinih poruka, pod nikakvu cijenu nagovora, ucjena i prijetnji. Novinari su se počeli zanimati za ukazanja u srpnju i kolovozu 1917. pišući da se “ta sprdnja kod Cova da Iria” mora zaustaviti i prestati. Vlasti su bile izluđene. Fatima je tada bila zapostavljeni i ruralni dio Portugala u koji je počeo nadolaziti narod željan Božje pomoći. Tek čudo pulzirajućeg sunca, koje se dogodilo 13. listopada 1917., pred očima okupljenih 80-tak tisuća vjernika i nevjernika, konačno potvrđuje nepokolebljivo svjedočanstvo pastirčića. Čudo se ponovilo i kasnije. Portugal se od španjolske revolucije obranio masovno moleći krunicu i nije osjetio pustošenja u vrijeme Drugog svjetskog rata.
Gospina poruka: “Rusija će se obratiti i bit će mir; ne bude li tako, njezin će se krivi nauk proširiti svijetom, buknuti će ratovi i progoni Crkve…” još i danas je aktualna. Posebno za Hrvatsku i njezine političke prilike. Hrvatska i danas trpi i pati, poslije svog čudesnog priznanja države i oslobođenja od agresora, u vrijeme kad se mogla gospodarski znatno oporaviti. U Rusiji je u listopadu 1917. buknula tzv. “oktobarska revolucija”, pokrenuo se smrtonosni boljševizam, komunizam se proširio svijetom. Ta je ideologija poharala više ljudskih života nego ikoja druga u Drugom svjetskom ratu. Tako je bilo i u Hrvatskoj, koju još ni danas komunistički slijednici i potomci te dogme i tog režima, ne puštaju iz svojih ruku. Umjesto obrane kulturne baštine i dostignuća kršćanske civilizacije, nameću nam se razni oblici nasilja manjine nad većinom, nenarodnih liberalnih dogmi i ideologija bezbožne politike. Hrvatska je znatno osiromašena, materijalno poharana i u stalnom dužničkom ropstvu. Hrvatska nikada nije duhovno obnovljena, još se kao zemlja uvijek nije obratila. Gospina poruka iz Fatime glasi: “Rusija će se obratiti i bit će mir…”. To bi trebala biti pouka i za hrvatski narod – “Hrvatska se treba obratiti i biti će mir…”.
Na dan posljednjeg ukazanja Gospe u Fatimi 13. listopada 2020., mala skupina Hrvata molila se na mjestu ukazanja u Dolini Irie. U Zagrebu je istog dana navečer u organizaciji Zaklade Vigilare i bratstva Muževi katolici, održan molitveni skup na Trgu sv. Marka kao zadovoljština Bogu za grijehe narodnih vođa. Molilo se za hrvatsku Vladu i njezino vodstvo, za zastupnike u Hrvatskom saboru, ustavne sudce, poduzetnike i poslodavce, djelatnike u medijima, za nepravedne i krive odluke, projekte i inicijative protivne katoličkom moralnom nauku i vrjednotama koje promiču nemoral, kao i za sve odluke i zakone temeljene na kukavičluku i oportunizmu.
Istovremeno smo, za istovjetne nakane tako željenog boljitka u našoj Domovini, kao mala hrvatska grupa činili to i u Fatimi. Ove godine nismo primjetili hodočasnike iz drugih zemalja, iako su bili spomenuti. Sve je bilo puno skromnije, neznatan broj hodočasnika iz svijeta za razliku od predhodnih godina, mnogi su odustali od dolaska. Čak su i medijski izvjestitelji imali vrlo restriktivne mjere rada, ponašanja i snimanja. No po svom prepoznatljivom dekoru pokazali smo ljubav i upornost, kako bi Hrvatska bila prisutna u Fatimi s molivenim nakanama za svoju budućnost. Tim nam je ovaj pohod bio draži. Naša se zastava cijelo vrijeme vijorila na našem hotelu Aleluja, pokazujući našu privremenu rezidenciju, malo hrvatsko veleposlanstvo zadovoljštine Gospi Fatimskoj u Dolini Irie.
Ono čega nije bilo u Fatimi, jest da nismo susreli niti jednog hrvatskog katoličkog svećenika. Domahivali su nam svećenici drugih nacija, primjerice Poljske, prepoznavajući naša jedinstvena obilježja tih dana. Nije li konačno vrijeme shvatiti potrebu da bi od 13. svibnja do 13. listopada svake godine u Fatimi rezidencijalno trebao biti nazočan hrvatski svećenik, unatoč svih kušnji i otegotnih okolnosti. Svećenik s dobrim poznavanjem fenomena i poruka Gospe Fatimske, kao poslanik i predstavnik našeg hrvatskog naroda. Tada bi svaka hodočasnička grupa, bez problema mogla slaviti svete mise na hrvatskom jeziku i ishoditi termine kod kapele ukazanja za molitvu krunice na hrvatskom jeziku. Ostaje pitanje, tko bi se za to trebao pobrinuti?
