Ima dosta svjedočanstava da je već u 4. stoljeću bilo poznato četrdeset dnevno pripravljanje za Uskrs. Današnji nazivi korizma dolaze iz latinskog naziva Quadragesima = vrijeme četrdeset dana, (odatle i hrvatski korizma) ili od grčkog tessarakoste. Tako je prema latinskom nastalo talijansko ime quaresima ili francusko carem.
U nekim germanskim jezicima kao nizozemski se zove vastentijd a dolazi od vrijeme posta. Time je naglašen samo jedan temeljni dio. Engleski naziv lent upućuje na godišnje doba (lengthen – kad dan postaje duži). Kod protestanata se naziva vrijeme muke a nekad je to bilo samo ograničeno na tjedan prije Uskrsa.
Koji je biblijski temelj korizme?
Kao biblijska pozadina služe svi oni izvještaji koji govore o četredeset dana (ili godina):
– 40 dana i noći trajao je opći potop (Post 7,14)
– 40 dana zadržao se Mojsije na brdu Sinaj (Izl 24,18)
– 40 godina su Izraelci lutali pustinjom dok nisu došli na cilj (Jozua 3,4)
– 40 dana išao je Ilija prema brdu Horebu (1 Kr 19,8)
– 40 dana i Niniva bi trebala propasti (Jona 3,4)
– 40 dana i noći bio je Isus u pustinji (Mk 1,13; Mt 4,2; Lk 4,1)
– 40 dana nakon uskrsnuća Isus je uzašao na nebo.
U svakom slučaju to je vrijeme prijelaza, priprave i pokore, čišćenja. Broj 40 ima i simboličko značenje, a to znači da nema samo jedan kronološki značaj, nego upućuje na nutarnji sadržaj ovog vremena.
