Na Susretu hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru, 30. travnja, bilo je puno mladih, poslijeratne djece ili onih koji su se u vrijeme Domovinskog rata tek rodili, bili su bebe ili predškolci, koji se ničega gotovo ne sjećaju. O ratnim danima detaljnije znaju iz priča njihovih bližnjih, iz tiskovina i dokumentaraca, a vrlo malo iz školskih klupa.
Župa svetog Jure sa Šestanovca u Splitsko – dalmatinskoj županiji bila je na susretu. U grupici od nekoliko djevojaka bila je i jedna starija gospođa njihova pratiteljica što je bilo nužno za maloljetne sudionike na SHKM-u. Bilo im je jako lijepo sudjelovati na susretu. Jednoglasno su se složile djevojke koje imaju po 14, 17 i 18 godina. Neke od njih su u Vukovaru već bile sa školom. Kratko su rekle kako u školi nisu ništa posebno učili o Vukovaru, dok su druge rekle kako se još nisu dotakli te teme.
Njihova pratiteljica na susretu, ujedno i starija od njih, rekla je da je bila već dvaput u Vukovaru i kako ona ipak dublje i više proživljava Vukovar nego ovi mlađi koji ništa od toga nisu proživjeli. “Oni su mladi pa ih i zanima i ne zanima, kako koga.”, rekla je kratko.
‘Svi su susreti bili lijepi ali ovaj je nešto posebno’
Šime iz Zadarske nadbiskupije, koji je prvog dana SHKM-a bio smješten u Vinkovcima, rekao je kako mu je ovo već 4. susret i odlično mu je bilo u župi domaćina: “Svi su susreti bili lijepi ali ovaj je nešto posebno, ipak smo na mjestu velikog stradavanja i velike žrtve.”
Lucija i Dina iz Zadra rekle su kako su se u Vinkovcima, po dolasku smjestili u obitelji i proveli nekoliko sati u ugodnom druženju. “Domaćini su stvarno pristupačni i spremili su fantastičnu hranu. Nakon objeda išli smo na svetu misu i na druženje sa mladim župljanima koji su nam pripremili zakusku i tamburaše. Ovo nam je prvi put na Susretu hrvatske katoličke mladeži općenito i bilo je odlično.”, rekle su veselo Lucija i Dina.
Bilo je i onih koji su imali i male zamjerke.
“Bilo je lijepo samo je loša organizacija. Previše ljudi na jednom mjestu, a volontera malo. Očekivala sam da ćemo imati svojeg volontera koji će nas upućivati gdje da idemo, a nismo ga imali. Inače susret je bio lijep, bili smo smješteni u Vinkovcima. Zaista smo lijepo dočekani.”, rekla je devetnaestogodišnja Maja iz župe Cavtat koja je bila volonterka na prošlom susretu u Dubrovniku.
Za Vukovar je Maja rekla da prema tom gradu svi imaju veliko poštovanje, kao i prema braniteljima, ‘barem bi trebali imati’, kazala je te je potvrdila kako se oni Domovinskog rata nisu skoro ni dotakli u školi, kako u osnovnoj tako i u srednjoj. “Ako nemaš roditelje ili nekog svojeg koji će ti reći barem nešto… ništa se ne uči, ništa se ne govori.” rekla je Maja.
Proživljavaju već proživljeno
Na susretu su se našli i stariji sudionici koji su rat proživjeli, pohranili u sjećanje, a koje sada, dolaskom u Vukovar proživljavaju ponovno.
“Imala sam nekakav strah kako ću ja proživjeti dolazak u Vukovar, ali toliko mi je sad to bilo ispunjeno, osjećaji su se još više uzdigli snagom Božjom, tako da je to u zajedništvu i molitvi sasvim nešto posebno.” Rekla je gospođa Maja koja je došla s grupom mladih iz Pakoštane i Biograda na moru. Rekla je kako osjećaji i sjećanja pomalo naviru. “Meni je drago da ovoliko mladih ima danas, to znači da za Hrvatsku ima spasa, da je tu ipak Crkva i Isus Krist na prvom mjestu koji će ih voditi i nadam se biti nada u sretniju i veseliju budućnost. Nadam se da će mladi ipak ostati u toj našoj Hrvatskoj i da će za sve ovo što su naši dečki dali i borili se, da će se ipak znati zašto su se borili i da će to sve doći na svoje.”
Majin suprug bio je branitelj, pa sada, kako kaže, kao da ‘proživljavaju već proživljeno’. Za branitelje je rekla kako ‘treba moliti za njih da nađu svjetlu točku u današnjem životu i da krenu dalje’ u bolje za svoju Hrvatsku za koju su se i borili.
“Mislim da u Vukovar treba unijeti dušu, da treba naše mlade koji to možda nisu doživjeli da ih treba dovoditi i učiti, jer jedino kad ‘duša’ dođe u grad onda će biti lako i za ove zidine koje još nisu obnovljene.”, zaključila je gospođa Maja.
