“Vukovar me asocira na rat. Mjesto gdje su se ljudi pokazali jako hrabri”, započeo je svoju priču o ratu, Vukovaru i SHKM-u tridesetogodišnji Ivan Peršić koji dolazi iz Kalinovca pokraj Đurđevca. Ivan je podijelio neka sjećanja iz rata koja su mu navrla posjetom Memorijalnog centra u Vukovaru.
> Volonter SHKM-a braniteljima: Vaša žrtva u Domovinskom ratu imala je smisla!
“Sjećam se svojeg oca koji je došao iz rata, onako u uniformi i sjećam se zvuka sirena koje su upozoravale na zračne opasnosti. Mi nismo imali doma podrum u koji bi se sakrili, već smo išli susjedima u podrum čekati da rizik od zračne opasnosti prođe. To je nama djeci bio doživljaj”
Bio je još mali i nije baš sve shvaćao iako je čuo od roditelja da se nešto događa, kao na primjer eksplozija jedne barutane u Bjelovaru te miris hrane za piliće u podrumima u kojima su se skrivali koji mu je ostao duboko u sjećanju.
“Sjećam se čovjeka koji je vozio bicikl po selu i vikao: ‘Palo je, palo je, karaula je pala’. Pitao sam mamu što je to palo, a ona se ni nije trudila objasniti jer sam imao samo pet, šest godina i nisam ništa ‘kužio’.
“Dobro se sjećam i glasa s radija, tada nisam znao tko je taj čovjek, ali danas znam da je to bio Siniša Glavašević. Sjećam se i onog voditelja koji je vodio vijesti na televiziji i koji je uvijek pozdravljao branitelje.”
Ivan se prisjetio kako su ih u osnovnoj školi vodili na ekskurziju u Vukovar, što je i bio njegov prvi dolazak tamo. “U osnovnoj školi nije me to uopće zanimalo, vidio sam da su tu neke razrušene zgrade, ali u nedostatku zainteresiranosti nisam se ni trudio otkriti što se tu dogodilo.” rekao je Ivan koji se za priče iz Vukovara zainteresirao nešto kasnije, u srednjoj školi.
Razmišljajući o Vukovaru kakav je bio kada ga je posjetio prvi put i Vukovar danas, razlika je ‘nebo i zemlja’, kaže Ivan. Koliko je sve bilo devastirano svjedoči i činjenica da Ivanov prijatelj koji je inače iz Vukovara nije mogao pronaći mjesto gdje je nekad postojala njegova kuća. “Vukovar je sad ‘Amerika’ naspram onog kako je izgledao”, zaključio je Ivan.
“Mislim da bi trebalo industrijalizirati grad i zaposliti ljude. Trebalo bi više imati ‘svoj ja’ u ovom Vukovaru. Država ne bi trebala određivati hoće li u ovom gradu biti ćirilice ili ne. Strašno me to smeta jer su pod tom ćirilicom počinjeni stravični zločini.”, ispričao je Peršić i izrazio žaljenje što se u školi ne uči ‘o malim ljudima koji su zapravo bili legende’:
“Žao mi je što se u osnovnoj školi, u povijesti ne uči o običnim malim ljudima, legendama koji su branili Hrvatsku.”
> (FOTO) SHKM: Uz 30.000 mladih nadbiskup Hranić iz Vukovara uputio poruke nade i ohrabrenja
Ivan je do sad već bio na Susretu hrvatske katoličke mladeži u Puli, Zadru, Sisku i Dubrovniku.
Složio se kako su se u Đakovačko – osječkoj nadbiskupiji jako dobro potrudili oko cijele organizacije svega. Možda je propovijed na euharistijskom slavlju mogla biti malo kraća za sve okupljene mlade, jer se nakon sat vremena moglo vidjeti komešanje i dekoncentracija, primijetio je Ivan. Posebno mu se svidjela organizacija razgleda Vukovara gdje je posjetio Memorijalni centar i čuo detalje o ratnom herojstvu koje je, sjetno, ali s mirom i radošću dobivenim na Susretu hrvatske katoličke mladeži, ponio kući, u svoj rodni Đurđevac.
