“Tko je slušao jednu od posljednjih Cohenovih pjesama, You want it darker, pjesmu u kojoj se sluti njegov odlazak i nazire volja za oporukom, kao da je mogao naslutiti i njegov doživljaj svijeta koji ne ide iz mraka u svjetlo, nego obratnim putem. U mrak. U mračnije. Zasigurno se u pjesmi probija starački umor i nemoć, ali puno više nego krajem i odlaskom iz svijeta pjesma je obojana odnosom prema Bogu”, piše Fra Ante Vučković u Misiji Slobodne Dalmacije.
“Leonard Cohen je Židov. Tražio se, doduše, i po drugim religijama i praksama tijekom svoga života, u njegovim pjesmama ponekada odzvanjaju i kršćanske slike, ali pripadnost židovstvu se neizbrisivo provlači kroz njegovu poeziju. Od Davida s kojim počinje pjesma Hallelujah pa do do ove zadnje u kojoj nalazimo Hineni, “Evo me!”, odaziv spremnosti, I’m ready, my Lord. U ovoj pjesmi odzvanja i židovska pogrebna molitva: “Bilo veličano i sveto tvoje sveto Ime”. Sama pjesma završava ponavljanjem riječi Hineni koju pjeva prijatelj rabin.
Hineni je riječ koju valja čuti u njezinom kontekstu. Nalazimo je u 22. poglavlju Izlaska, u tekstu koji opisuje Abrahamovo žrtvovanje Izaka. Tamo se tri puta, kao i u Cohenovoj pjesmi, pojavljuje Abrahamov odgovor: Hineni. Prvi put Bog zove Abrahama i on se odaziva: Hineni. Bog mu kaže da uzme svoga sina Izaka, ode s njim u Moriju i tamo ga žrtvuje. Drugi put Abrahama zove njegov sin Izak. Abraham odgovara: Hineni. Izak, videći da je sve drugo spremno, pita gdje je žrtva. Treći put opet Bog zove Abrahama u trenutku kada je podigao ruku kako bi žrtvovao svoga sina. Abraham odgovara: Hineni.
Rabi Jonathan Sacks razumije Cohenovu pjesmu kao rabinski komentar ovog biblijskog izvještaja o žrtvovanju Izaka. Bog je Abrahamu najprije obećao sina. Potom ga je dobio kada se tom više nije nadao. Onda mu je naredio da ga žrtvuje da bi ga potom zaustavio u trenutku kada mu je iskazivao posluh. Postoje rabinski komentari koji kažu da se Abraham u tom trenutku pobunio i rekao: “Pa, dobro što ti hoćeš od mene? Najprije mi daruješ sina, potom hoćeš da ga žrtvujem, a sada tražiš da to ne učinim. Što ti hoćeš?”
Leonard Cohen svojom pjesmom komentira kako u tekstu postoji govor o ljubavi. I doista, upravo u tekstu o žrtvovanju Izaka u Bibliji se po prvi put pojavljuje riječ ljubav: “Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš …” No, ljubav je smještena u ozračje nasilja i ubijanja. Cohenu je to potvrda kako je svijet je prepun paradoksa. Govori se o Bogu ljubavi i potom ubija u njegovo ime. Bog je stvorio čovjeka, ali čovjek je rastrgano biće. Razapet je između ljubavi i ubijanja, a često je potpuno zbrkan jer u ime ljubavi ubija drugog čovjeka. Jezikom ljubavi, sućuti, volje za dobrom, diže ruku na svoje najbliže. U pjesmi se sluti ova napetost. Leonard Cohen voli Boga, ali ne voli kako je svijet stvoren. Voli Boga, ali ne voli kako je stvorio čovjeka i ne voli kako se ljudi ponašaju pozivajući se na Boga. Pa ipak, usprkos svim napuklinama u svijetu, Cohen sluti dobrotu stvorenja.
Ima u jednoj drugoj pjesmi stih koji je vrlo židovski pogled na svijet i stvorenje:
Forget your perfect offering
There is a crack in everything
That’s how the light gets in.
Napukline u ljudskim životima i odnosima su istovremeno i otvori kroz koje dolazi božansko svjetlo. Na koncu života Cohen se pronašao u u jednoj od najstarijih židovskih riječi kojom se uspostavlja odnos s Bogom: Hineni.
Ovom istom riječju u kršćanstvu se izriče spremnost ulaska u ozbiljni životni odnos s Bogom. Prije zavjeta i prije ređenja kandidati se na poziv imenom javljaju: “Evo me!”. Hineni nije jednostavna molitva vjernika koji se obraća Bogu. Hineni je odgovor. Prije nego čovjek išta zamoli ili učini, pozvan je. Ni vjera ni neki posebni odnos s Bogom ne počinje ljudskom inicijativom. Počinje odgovorom na poziv: Hineni.”
Ostatak kolumne pročitajte u Misiji Slobodne Dalmacije.
