Google je ovu srijedu svoj Doodle posvetio jednoj od najvećih, ali i najtajanstvenijih hrvatskih književnica Mariji Jurić Zagorki.
U životu autorice Gričke vještice, Gordane i drugih popularnih djela Marije Jurić Zagorke, prve hrvatske novinarke i književnice, mnogo je toga dvojbeno, pa čak i datum rođenja, ali najčešće se spominje 1. siječnja 1873.
Rodila se u selu Negovec kraj Vrbovca u imućnoj obitelji upravitelja velikog imanja baruna Raucha. Iako dobrog imovnog stanja, obitelj u kojoj je bilo četvero djece, živjela je, kako to sama Zagorka svjedoči, prilično nesretno. Pučku je školu, u kojoj se isticala inteligencijom i nadarenošću, polazila u Varaždinu i Zagrebu. Nakon šest godina školovanja u zagrebačkom Samostanu milosrdnica, Zagorka odlazi iz Zagreba. Konačno će se vratiti tek nakon sedam godina, da bi tu doživjela duboku starost i umrla 30. studenoga 1957. Novinarska karijera Marije Jurić Zagorke počinje s anonimnim tekstom Jedan časak u zagrebačkom Obzoru, nakon čega je na preporuku biskupa Josipa Jurja Strossmayera, postala članica uredništva toga cijenjenog i utjecajnog lista. Od predstavnika tiskare Zagorka je pak čula vrlo nepovoljnu reakciju: Novinarsko je zvanje isključivo muško, a Vi baš ni po čemu nemate sposobnosti za to. Tko hoće pisati u Obzoru mora biti netko. Zagorka se cijeloga života žestoko borila da dokaže kako ona jest netko. Izvještavala je o političkim zbivanjima, iz Parlamenta, bila dopisnica iz Budimpešte i Beča. Aktivno je sudjelovala u političkim borbama, bila glasna i oštra protivnica mađarizacije i germanizacije. Za vrijeme utamničenja dvojice urednika Obzora 1896. sama je uređivala list pokazavši zadivljujuću energiju i inteligenciju. Potaknula je i uređivala prvi list u Hrvatskoj namijenjen isključivo ženama, i tako nazvan – Ženski list od 1925. do 1938., zatim Hrvaticu. Unatoč tome stalno je bila izložena podsmijehu i poniženju.
Bila je vrlo popularna kod čitateljstva. ispreplićući intrigantne, uglavnom ljubavne zaplete, i nacionalne teme ostvarila je niz feljtonskih romana koji su objavljivani uglavnom kao podlistak Obzora. Čitatelji su željno iščekivali svaki nastavak Gričke vještice, Plamenih inkvizitora, Gordane, Jadranke, Kćeri Lotršćaka, Kneginje iz Petrinjske ulice i drugih Zagorkinih opsežnih romana u kojima je stvorila veliku galeriju romanesknih likova.
Zagorku kritika nije cijenila, a ni sama Zagorka nije baš pohvalno mislila o svojoj literaturi. U novije vrijeme njezina djela dobivaju zasluženu pozornost.
Neki od nadimaka koji su je pratili su: luđakinja, muškarača, luda sufražetka. Ipak, ona je bila prva hrvatska profesionalna novinarka, politička aktivistica, popularna književnica, koja se za svoj položaj u društvu borila jednako ozbiljno kao što su se njezina djela natjecala za zasluženo mjesto u hrvatskoj književnosti.
