Foto: Muzej za umjetnost i obrt

U slikovitom interijeru renesansne Domitrovićeve kule na Kaptolu, tik uz Katredalu, sve do 5. svibnja može se razgledati nepretencioznu i šarmantnu, intimistički koncipiranu izložbu „Katedrala i Komersteiner. Barokni oltari 1686.-1690.“ na kojoj se posjetitelj može upoznati s osnovama opusa tog značajnog kipara koji je zajedno s I. J. Altenbachom u kiparstvo sjeverne Hrvatske unio barok.

Foto: Muzej za umjetnost i obrt. Ulaz na izložbu

Izložba je proizašla iz velike monografske Komersteinerove izložbe s devedesetak eksponata koju je prošlog proljeća tijekom 37 dana bilo moguće razgledati u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt, te ljubljanske izložbe u kojoj je ovaj velikan srednjeeuropskoga baroka, zajedno sa svojim suradnicima i sljedbenicima punih 100 dana bio predstavljen s tridesetak skulptura.

Na kaptolskoj izložbi, čiji je nevelik opseg bio ograničen komornim dimenzijama Domitrovićeve kule, kustosica Jasmina Fučkan nastojala je kroz svega deset izložaka – oltarnih skulptura, popraćenih fotografijama Komersteinerovih oltara kojima su te skulpture pripadale te njihovih detalja i rekonstrukcija u glavnim crtama prikazati sve ono bitno vezano za Komersteinerov stil i opus, od kojeg su nam do danas nažalost ostali sačuvani samo „ostaci ostataka“ nekad slavnih, uistinu veličanstvenih cjelina.

Foto: Muzej za umjetnost i obrt. Kipovi sv. Alojzija Gonzage i sv. Stanislava Kostke, s oltara sv. Franje Borgije (1680.) u crkvi sv. Katarine na zagrebačkom Gornjem Gradu

Prvi u vremenskom slijedu su kipovi sv. Stanislava Kostke i sv. Alojzija Gonzage, izrađeni 1680., dok je Komersteiner još živio i radio u Ljubljani, odakle su vodenim i kopnenim putevima dopremljeni do Isusovačke crkve sv. Katarine na Gornjem Gradu u kojoj se i danas, na oltaru sv. Franje Borgije inače nalaze. Borgijin oltar unosi u našu sredinu nove tordirane (spiralno uvijene) stupove i vrlo bujni, virtuozno oblikovani florealni motiv akantusa, koji će u nešto manje nadahnutoj izvedbi preuzeti i majstorovi suradnici i sljedbenici. Oba svetačka kipa s ovoga oltara odaju drugu važnu odliku Komersteinerova opusa: izraziti realizam, osobito naglašen u raznolikoj tipologiji likova, kao i u prikazima njihove anatomije i pripijene, gotovo „mokre“ draperije, što sve predstavlja otklon od ranijih uglavnom idealizirajućih tendencija u sakralnoj umjetnosti.

Najznačajnija Komersteinerova ostvarenja svakako su bili njegovi veličanstveni oltari za zagrebačku katedralu, koja je početkom 18. st. postala pravom galerijom Komersteinerovih kipova, obzirom da se u njoj nalazilo najmanje desetak oltara ovog očito priznatog i cijenjenog majstora, i njegovih sljedbenika.

S prvog od njih, oltara bl. Djevice Marije (započetog 1686.) iz bočne apside katedrale (ili s oltara sv. Emerika) potječe dimenzijama nevelika, ali – kao najkarakterističnije ostvarenje sjevernohrvatskog ranoga baroka – svakako antologijska skulptura sv. Jurja, koja je nakon velikog potresa 1880. poslana u Vurot.

Foto: Muzej za umjetnost i obrt. Sv. Juraj, s oltara bl. Djevice Marije (1686.-88.) ili sv. Emerika kneza (1688.) iz zagrebačke katedrale

Slična je sudbina zadesila i sve ostale Komersteinerove drvene oltare kao i oltare njegovih sljedbenika od kojih su neki još u 18. st. bili zamijenjeni mramornima, nakon čega su poslani u siromašne župne crkve u dijecezi, mahom pod kaptolskim patronatom, gdje se mnogima od njih nažalost zauvijek izgubio trag.

Foto: Muzej za umjetnost i obrt. Komersteinerovi kipovi s katedralnih oltara bl. Djevice Marije (1686.-88.) i sv. Emerika kneza (1688.)

Središnji i najvažniji dio umjetničkog djelovanja Ivana Komersteinera, tijekom kojeg je ovaj genijalni majstor uz pomoć brojnih pomoćnika u kratkom vremenu – od 1686. do 1690. – za katedralu izradio niz veličanstvenih, desetak metara visokih oltara: oltar bl. Djevice Marije, oltar sv. Ladislava i oltar sv. Emerika, a možda i još neke, na izložbi je zastupljen kipovima dvojice svetih đakona: sv. Lovre i sv. Stjepana, te sv. Emerika kneza i sv. Ladislava kralja, koji svi potječu s Emerikova oltara (1688.).

Rad Komersteinerove radionice koja je njegov vrsni stil, istina – u nešto reduciranoj inačici njegovala još desetak godina nakon majstorove smrti (1694. ili 1695.), na izložbi je zastupljen skulpturama tzv. „Majstora širokih usta“ – (nažalost nerestauriranim) kipovima sv. Katarine i sv. Barbare za oltar sv. Fabijana i Sebastijana koji se danas nalazi u Kučama (Turopolje) i sv. Stjepana kralja iz Vrapča.

Foto: Muzej za umjetnost i obrt. „Majstor širokih usta“: sv. Katarina i (vjerojatno) sv. Barbara (1696.), Kuče, te sv. Stjepan kralj (1702.), Vrapče

Izložba baroknih remek-djela Ivana Komersteinera u Dominovićevoj kuli, tik do katedrale, predstavlja rijetku prigoda koju nikako ne bi trebalo propustiti.

Izvor: narod.hr