Kultni film Trainspotting dobio je nakon 21 godine dostojan nastavak, a njegova svjetska premijera bila je prije tjedan dana u svjetskim kinima.
Unatoč tome što su, kada je riječ o nastavcima koji se pojavljuju više od 10 godina nakon originala, nastavci Dana nezavisnosti, Glup i gluplji, Zoolandera ili u posljednjem slučaju Kruga, pokazali da je rezultat u većini slučajeva jako, jako loš, jedan kultni klasik je pokazao da i kada statistika ne igra u prilog uvijek postoje iznimke.
Nakon 21 godinu, jedan od najboljih i kultnih britanskih filmova, uradak Dannyja Boylea Trainspotting je nakon godina šuškanja dobio nastavak. Smješten u Edinburgh 20 godina nakon događanja iz prvog dijela nastavak ponovo donosi priču o prilici i izdaji, te okuplja istu ekipu – Sick Boya (Jonny Lee Miller), Spuda (Ewen Bremner), Begbiea (Roberta Carlyle) i Marka Rentona (Ewan McGregor) koji se nakon što je zeznuo ekipu na kraju prvog dijela vraća na „mjesto zločina“.
Uz još jednom odličan soundtrack koji je jednim dijelom moderniziran, a drugim dijelom sastavljen od klasik All star hitova i izvođača poput Queena, Blondie, The Clasha i Trainspottingovog zaštitnog znaka Lust for life, ovaj put u remixu The Prodigyja, kao i fenomenalan humor, snaga ovog filma je u četiri glavna lika. Davši jednako vremena pojedincima iz velike četvorke, pojačanim novom femme fatale simpatičnom Anjelom Nedyalkovom, svaki od likova dobiva priliku da zasja dovoljno da se ne može Rentona tek tako jednostavno izdvojiti kao glavnu ulogu.
Baš kao što se i u životu ovisnika u samoj suštini puno toga ne događa, tako se i u novom Trainspottingu u samoj jezgri ne događa puno toga, što bi neki mogli zapisati kao minus, a film s vremenom gubi i zamah pa je mogao slobodno biti puno kraći.
Ali, jezgrovito možda ne toliko bogat film ipak ima dovoljno slojeva da bude zanimljiv, te je posve opravadao ime 21 godinu starijeg brata.
