“Sretan i blagoslovljen Božić dragi moji ❤️🎄”, poručio je u subotu na blagdan Božića popularni hrvatski pjevač Mate Bulić.
Za legendarnog kralja dijaspore Matu Bulića (64) prošla je godina trebala biti godina za pamćenje. Odradio je hrvatsku turneju “Ja sam na vas ponosan”, a nakon koncerata u Osijeku i Splitu, 29. veljače nastupio je u punoj dvorani KC Dražen Petrović u Zagrebu. Samo dva tjedna kasnije epidemija koronavirusa stigla je u Hrvatsku. Mate se vratio u Frankfurt, gdje se u svom domu pokušavao sačuvati od ove opake bolesti, pogotovo zato što mu je, nakon što mu je odstranjen bubreg zbog karcinoma, oslabljen imunitet. No krajem prošle godine ipak se zarazio, a onda je počela bitka za život. Uslijedili su mjeseci oporavka u bolnici, a zatim i na kućnoj njezi. Mate i danas osjeća posljedice bolesti, još uvijek otežano diše, no puno je bolje i nada se da će se uskoro vratiti svojoj vjernoj publici.
“Polako se vraćam svakodnevnom životu. Kada sam izašao iz bolnice, imao sam štake, kolica i druga pomagala. Praktički sam napola bio invalid. No to se poboljšavalo svakim danom jer sam radio vježbe koje su mi rekli da radim u bolnici. Došao sam k svom fizioterapeutu Dini koji ima ordinaciju u mom kvartu. Rekao mi je da neće dolaziti k meni, nego da želi da došetam svaki dan do njega i da jednog dana odšetam kao zdrav čovjek. Iz dana u dan sve sam bolje i bolje napredovao tako da sad jedan dan idem k njemu, a drugi dan vježbam doma. Svaki dan sam pod maksimalnim opterećenjem i to mi čini zadovoljstvo jer osjećam da se polako vraćam svom starom životu”, kaže za Večernji list.
“Taj period je ružan san, ružna epoha u mom životu. Ja šest mjeseci nisam mogao stati ni na jednu nogu. Minuta sjedenja, uz pomoć, naravno, bila mi je pomak. Danas, hvala Bogu, sve sam radim. Obitelj zamolim da je što dalje od mene, u smislu da mi ne pomažu puno. Konačno sam došao u tu poziciju da sam samostalan i sretan sam zbog toga. Sad je već druga priča”.
O tijeku bolesti
“Počelo je klasično. Prvo sam izgubio njuh, potom sam dobio blažu temperaturu, koju sam imao 2-3 dana. Kako se stanje pogoršavalo, nisam vodio računa o upali pluća koja je došla nečujno. Kada sam došao u radiološki centar, oni su se zaprepastili. Nisu mogli vjerovati da uopće dišem tog trenutka kraj njih. Odmah su me hospitalizirali i počela je krvava borba. Nisam imao puno uvertire, sve je išlo brzo i automatski. Što se dalje događalo tijekom mog boravka u bolnici, većinom se ne sjećam. Ne bih želio da mi se ovo više ikad ponovi u životu tako da želim svim ljudima poručiti da vode računa o svom zdravlju i zdravlju ljudi oko sebe.”
Kaže da su mu pomogli i naši ljudi.
“To je moj kućni prijatelj dr. Stjepan Bogdanović, koji je bio cijelo vrijeme uz mene i pratio svaki korak što se događa sa mnom. Te detalje bolje zna moja supruga Zdravka, koja je s kćerima pratila tijek bolesti. Bio sam nesposoban razmišljati i gledati i zbog toga se ne mogu sjetiti svega. I sad kada razgovaramo uz ručak pitam ih sve što me zanima, a one nerado govore o tome. Zato ćemo to ostaviti za bolja vremena, kada potpuno ozdravim. U bolnici sam bio devet mjeseci, počeo sam s laganim vježbama i 27. kolovoza sam došao doma i od tada sam na kućnoj njezi. Još uvijek imam problema s disanjem, no nadam se da će do proljeća biti puno bolje stanje.” Iz njegovog iskustva ističe da je COVID teška bolest i da je to teško objasniti ljudima koji to nisu prošli, te poručio da se je dobro cijepiti.
O unucima
“Oni su baki govorili kako hoće “starog didu”, kao kada smo igrali “Čovječe ne ljuti se” i druge igre. Željeli su da im se vrati takav dida. Onda su shvatili da sam bolestan pa su mi se počeli prilagođavati. Viđamo se svaki dan, a svaki četvrtak su kod mene cijeli dan, to je naše vrijeme za igre.”
O porukama i pozivima
“Dobio sam sigurno više od tisuću poruka, mnogima se nisam ni javio. Sad tek otkrivam tko se sve javio i uzvraćam pozive. Svima koji su mi zaželjeli brz oporavak želim iskazati veliko poštovanje jer su bili uz mene kad mi je bilo najgore. Sad mi je najveća obaveza javiti se svim tim ljudima i zahvaliti im.”
O budućim koncertima
“Ja samo kažem kako je jedno što ja želim, a drugo ono što je moguće. Reći ću samo: “Bože, hvala na svemu što si napravio za mene”, a ako budem u normalnom stanju što se tiče osnovnih životnih funkcija poput disanja, očekujem da bih oko polovice iduće godine mogao biti onaj stari Mate Bulić.” Dodaje da ima pjesama za dva albuma.
O rodnoj Blatnici i Hercegovini
“Jedva čekam otići u rodno selo i sa svojim prijateljima koji su u organizacijskom odboru Blatničke note dobrote probati ponovno organizirati taj veliki humanitarni koncert, ako dozvole epidemiološke mjere. Za Blatnicu me vežu najljepše uspomene.”
> Mate Bulić komentirao reakcije zbog ‘Moje Hercegovine’ na Poljudu
O reakcijama na pjesmu “Moja Hercegovina” koja se pustila na razglasu nakon pobjede Vatreni na Poljudu protiv Rusije
“Normalno, vama novinarima je to medijska atrakcija, međutim publika je sve pokazala. Otpjevali su tu pjesmu i to je najbolji pokazatelj da to nije bio promašaj. Svi mi navijamo za reprezentaciju i uopće nije bitno radi li se o Hrvatu iz Mostara, Zagreba, Osijeka, Rijeke ili Blatnice. Uopće ne vidim problem zašto bi bio problem da se pjeva “Moja Hercegovina””, ističe i dodaje da je veliki navijač naše reprezentacije i veliki prijatelj s brojnim reprezentativcima. ” Već su me i zvali da dođem u Katar na Svjetsko prvenstvo. Ako budem živ i zdrav, naravno da idem”.
O željama za 2022.
“Zdravlje je na prvom mjestu, a ostalo će sve doći.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
