Samuel P. Huntigton napisao je 1996. knjigu, The Clash of Civilizations and the Remaking of World Order (Sukob civilizacija i preustroj svjetskog poretka). Uslijed aktaulnih događanja njegov rad ponovno postaje relevantan, ako je to ikada i prestao biti. Mnoge od njegovih teza bacaju posve drugačije svijetlo na veliki, milijunski val migranata koji zapljuskuje Europu. Nad njime bi se svi mogli zamisliti.
Huntigton, među ostalim tvrdi; “Prvo, razlike među civilizacijama nisu samo stvarne; one su temeljne. Civilizacije se jedna od druge razlikuju poviješću, jezikom, kulturom, tradicijom i najvažnije – religijom. Ljudi različitih civilizacija imaju drugačije poglede na odnose između Boga i čovjeka, pojedinca i grupe, građanina i države, roditelja i djeteta, muža i žene, kao i različite poglede na relativnu važnost prava i odgovornosti, slobode i autoriteta, jednakosti i hijerarhije. Ove razlike rezultat su stoljeća tradicije. One neće brzo nestati. One su daleko temeljnije nego razlike između političkih ideologija i političkih režima. Razlike ne znače nužno i sukob, a sukob ne znači, nužno, nasilje. Ipak, kroz stoljeća, razlike između civilizacija prouzrokovale su najduže i najnasilnije sukobe.”
“U dužem razdoblju bile bi primijenjene i druge mjere. Zapadna civilizacija je i zapadna i moderna. Nezapadne civilizacije su pokušale postati moderne, a bez da postanu zapadne. Do danas, to je uspjelo samo Japanu. Nezapadne civilizacije će nastaviti pokušavati dosegnuti bogatstva, tehnologije, vještine, strojeve i oružja, sve što ih može učiniti modernim. Također će pokušati pomiriti ovu modernost sa svojim tradicionalnim kulturama i vrijednostima.
Njihova relativna ekonomska i vojna snaga prema Zapadu će se povećati. Stoga će se Zapad sve više morati prilagođavati ovim modernim nezapadnim civilizacijama, čija se moć približava moći Zapada, ali čije se vrijednosti i interesi značajno razlikuju od onih Zapada.
Što je civilizacija
Ovo će od Zapada zahtijevati da održi svoju ekonomsku i vojnu moć, potrebnu za zaštitu svojih interesa nasuprot interesima tih civilizacija. To će, međutim, od Zapada zahtijevati i razvijanje dubljeg razumijevanja temeljnih religijskih i filozofskih pretpostavki drugih civilizacija te načina na koje ljudi u tim civilizacijama vide svoje interese.”
“Na što mislimo kada govorimo o civilizaciji? Civilizacija je kulturni entitet. Sela, gradovi, regije, etničke grupe, narodi, religijske grupe, svi oni imaju posebne kulture na različitim razinama kulturne raznolikosti. Kultura sela u južnoj Italiji je možda drugačija od sela u sjevernoj Italiji, ali oba sela će dijeliti istu zajedničku talijansku kulturu, koja ih razlikuje od njemačkih sela. Isto tako, europske zajednice dijelit će zajedničke kulturne značajke koje ih razlikuju od arapskih ili kineskih zajednica. Međutim, Arapi, Kinezi i Zapadnjaci nisu dio ni jednog šireg kulturnog entiteta. Oni ustanovljuju civilizacije. Civilizacija je dakle najviše kulturno svrstavanje ljudi i najšira razina kulturnog identiteta koje ljudi imaju,nizuzevši ono što ih razlikuje od drugih živih vrsta. Ona je određena objektivnim zajedničkim elementima, kao što su jezik, povijest, religija, običaji, institucije, ali i subjektivnom samo-identifikacijom ljudi.
Ljudi imaju razine identiteta: stanovnik Rima može sam sebe definirati, u različitim stupnjevima intenziteta, kao Rimljanina, Talijana, katolika, kršćanina, Europljanina, Zapadnjaka. Civilizacija kojoj pripada je najšira razina identificiranja sa kojom se on intenzivno identificira. Ljudi mogu, a to i čine, redefinirati svoje identitete i, kao rezultat, sastav i granice civilizacija se mijenjaju.”
ISIL pokrenuo rat civilizacija
Iz svega što je Huntigton napisao, može se zaključiti kako je ISIL pokrenuo rat civilizacija. Apsolutno je nemoguće u ovako kratkom vremenu, prihvatiti milijune izbjeglica, koje dolaze iz država uništenih ratom ili ekonomskom krizom, a oni se tamo ne bore za opstanak. Primjer koji najbolje ilustrira da je moguće drugačije – su Kurdi.
Iako nasuprot njih stoji moćna Turska s jedne strane i ISIL s druge – Kurdi, čak izloženi i udarima turskog ratnog zrakoplovstva, ne napuštaju svoje domove, nego se bore svim potencijalima, uključujući i žene koje su organizirane u vlastitim borbenim postrojbama. Kada se radi o izbjeglicama, znakovito je da oni i prije izbijanja ratnih sukoba nisu bili zadovoljni stupnjem ljudskih i vjerskih sloboda, a kada bi došli na Zapad pokušavali su u zemljama domaćinima uspostaviti one vrijednosne i svjetonazorske stavove od kojih su navodno pobjegli. Time je do izražaja i ranije došla civilizacijska razlika o kojoj govori Huntigton.
Ti ljudi nisu prihvaćali, niti onda, a najvjerojatnije ih neće prihvatiti niti sada, civilizacijske odnosno kulturne značajke Europe.
Odnos prema humanitarnim paketima pomoći koji su se toj skupini imigranata dostavili, a oni ga, iako gladni i žedni ne žele prihvatiti zbog crvenog križa kojim su kutije obilježene, sugerira kako je za njih to važnije pitanje nego sudbina njihove djece ili njih samih.
Tom analogijom trebalo bi izgleda pomoć prepakirati u kutije Zelenog polumjeseca kako bi ih ljudi koji su došli u posve drugi civilizacijski prostor, tražeći pomoć i suosjećanje – prihvatili. Slično se dogodilo i nedavno u hotelu Porin, kada su preko balkona bacane role WC papira koje se u nekim kulturama jednostavno – ne rabe.
Ovo su sve teška i ozbiljna pitanja na koje EU, a i Hrvatska kao njena članica, mora početi davati odgovore. Dva su izgledna scenarija – prvi, u kojemu se imigranti uklapaju u zapadnjačku civilizaciju, pri čemu se stvara određeni „mix“ kultura koji sinergijski doprinosi i „starosjediocima“ i „pridošlicama“. Drugi scenarij, koji u okruženju težnji koje nasilno provodi ISIL, u svakom čovjeku izaziva određenu zebnju o tome da bi se sličan scenarij mogao ponoviti i na tlu EU.
Stoga, imigrantska kriza kojoj svjedočimo nije samo humanitarno pitanje, već zahtijeva puno dublje promišljanje, planiranje i djelovanje.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
