U svom današnjem podnevnom nagovoru Sveti Otac je govorio o Božjoj blizinu Čovječanstvu. Istaknuo je kako je značajka 4. nedjelje Došašća „blizina“ – blizina Boga Čovječanstvu. U središtu današnjeg Evanđelja nalaze se dvije osobe koje – više od bilo koga – sudjeluju u otajstvu ljubavi: Djevica Marija i njezin zaručnik Josip. Otajstvo te ljubavi, otajstvo je blizine Boga Čovječanstvu.
Evanđelist Matej prepoznaje da se Izaijino proroštvo ostvarilo u Mariji, koja je Isusa začela po Duhu Svetom. Sin Božji dolazi u njezino krilo kako bi postao čovjekom; i Ona ga prihvaća. Tako se, uzimajući tijelo od žene Bog na jedinstven način približio ljudskom biću. I nama se također, na različit način, Bog približava svojom milošću, kako bi ušao u naš život i ponudio nam svoga Sina na dar.
A što mi činimo? Prihvaćamo li ga? Dopuštamo li mu da nam se približi; ili ga odbijamo? – upitao je Sveti Otac. Poput Marije, koja je sebe slobodno prikazala Gospodinu i dopustila mu time da izmijeni sudbinu čovječanstva – i mi, prihvaćajući Isusa i tražeći način da ga svakodnevno slijedimo – možemo sudjelovati u Njegovu planu spasenja; i nas samih i svijeta. Marija se dakle ocrtava kao model u koji se trebamo zaglédati i kao oslonac na koji možemo računati, u svom traganju za Bogom, u našemu približavanju Bogu, u tom dopuštanju da nam se Bog približi, kao i u našem zauzimanju za izgradnju civilizacije ljubavi.
Drugi protagonist evanđelja je Sveti Josip. Evanđelist primjećuje kako on ne nalazi objašnjenje onoga što se pred njim događa, naime – Marijinu trudnoću. Upravo u trenutku sumnje i tjeskobe, Bog mu se približava po svom Glasniku te ga prosvjetljuje u poglédu naravi Marijina majčinstva: Dijete u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Josip se pred tim izvanrednim događajem, koji u njemu podiže mnoga pitanja, potpuno prepušta da mu se Bog približi i – slijedeći Njegov poziv – ne odbacuje svoju Zaručnicu nego je uzima za ženu. Prihvativši Mariju, Josip je svjesno i s ljubavlju prihvatio i Onoga koji je u njoj začet čudesnim Božjim zahvatom. Josip nas uči pouzdanju u Boga koji nam se približava: kada nam se Bog približava trebamo se u Nj pouzdati; prepustiti se da nas, po dragovoljnoj poslušnosti, On vodi.
Likovi Marije i Josipa, koji su po vjeri prvi prigrlili Isusa, uvode nas u otajstvo Božića. Marija nam pomaže da budemo raspoloživi kako bismo prihvatili Božjeg Sina u svoj konkretni život, u svoje tijelo. Josip nas pak potiče da uvijek tražimo Božju volju i slijedimo je s potpunim pouzdanjem. Oboje su dopustili da im se Bog približi – kazao je Papa.
Sveti je Otac nadalje istaknuo kako je Anđeo rekao da će se Dijete zvati „Emmanuel“ što znači „Bog s nama“, što isto tako znači i: „Bog koji nam je blizu“. Otvaram li ja – Bogu koji mi se približava; Gospodinu – svoja vrata? Kad osjetim određeno nutarnje nadahnuće; da od mene traži da učinim nešto više za druge; kada me poziva na molitvu? Upitao je papa Franjo.
Ovaj navještaj nade, koja se ispunja za Božić, neka dovede do ostvarenja iščekivanja Boga u svima nama, u čitavoj Crkvi, kao i u mnogim „malenima“ koje svijet odbacuje, ali koje Bog ljubi i kojima se približava – poželio je Sveti Otac…
Nakon molitve Angelusa, papa Franjo je pozdravio hodočasnike te uputio apel svima da mole da se dijalog u Demokratskoj Republici Kongo, odvija u vedrom raspoloženju kako bi se izbjegao svaki oblik nasilja, na dobro čitave zemlje.
Zahvalivši se zatim svim osobama i institucijama, koji su mu jučer htjeli čestitati rođendan, predložio je da u tjednu koji slijedi, nastojimo pronaći koji trenutak i da se zaustavimo u tišini te si predočimo Gospu i svetog Josipa kako putuju prema Betlehemu; kako idu, kako prolaze kroz trenutke teškoća, ali i radosti; ganuća i tjeskobe i zabrinutost.“ U Tome nam mnogo pomažu jaslice“ – kazao je Papa – Nastojmo ući u istinski Božić – onaj Isusov – u kojemu nam prilazi, „Bog s nama“ „Bog nama blizak“, kako bismo primili milost ovoga blagdana; milost blizine, ljubavi, poniznosti i nježnosti… U tim trenucima – pozvao je na koncu nagovora Sveti Otac – „ne zaboravite moliti i za mene“!
