Za Hrvatski sabor Republike Hrvatske ovu godinu je proglasio godinom Zrinskih. Prije 450 godina odigrala se jedna od najvećih bitki u mađarskom Szigetvaru (Sigetu) kad je junački poginuo Nikola Zrinski Sigetski u obrani mađarsko-hrvatskog kraljevstva od Turaka. Posljednji je to iz roda Zrinskih koji je rođen u starom Zrinu, višestoljetnom sijelu Zrinskih. Nakon toga njihovi posjedi pomiču se prema sjeveru.
Zrin i Zrinski su dio hrvatske kulturne baštine, hrvatskog identiteta, ali i mađarskog identiteta. Zrinski su baštinili i mađarski i hrvatski identitet kao nešto svoje; oni govore, pišu i pjevaju i na mađarskom i na hrvatskom. Itekako svi znamo o njima mnogo, ali na žalost mnogi zaboravljaju po čemu su Šubić Zrinski dobili ime Zrinski i zaboravljaju njihovo sijelo koje se danas nalazi u zaboravljenom dijelu Hrvatske, na Banovini blizu Dvora na Uni.
Upravo cilj ovog ZRIN festivala je svojom multimedijalnom dimenzijom približiti svima ljepote baštine Zrinskih na Banovini, ali i svih onih ostalih predivnih lokaliteta koji su nekad davno i gospodarski i kulturološki obilježili i vjerski život tog dijela Hrvatske kojeg od 19. stoljeća nazivamo Banovina. Banovina je, sa svojim burgovima Zrinskih, Frankopana, Baboneg-Babonića, Thurovih, Giesinga, Erdoedyja i drugih, desetljećima bila sustavno zapostavljana. Nekad je to bio teritorij u srcu srednjovjekovne Hrvatske. Dovoljno je spomenuti fantastičnu i hrabru ulogu utvrde Gvozdansko, rudnike Zrinskih, ostatke negdašnje cistercitske opatije Topusko kao jedne od najvećih ikad izgrađenih samostanskih kompleksa na tlu Hrvatske i to u stilu vrlo rane francuske gotike.
Upravo u toj opatiji djelovala je pisarnica i notarnica iz koje su pred Turcima spašene mnoge knjige danas pohranjene na zagrebačkom Kaptolu, brevijari, misali, molitvenici; sjetimo se spomena na Georgi de Topusco ( Jura od Topuskog) i mnogih drugih vrjednota. Zato je baš ovakav festival iznimno važan u ovom dijelu Republike Hrvatske. Stari grad Zrin treba hitnu intervenciju kako arheologa, povjesničara umjetnosti, konzervatora, restauratora, tako i svih onih koji se pozivaju na Zrinske i koji se ponose hrabrošću Zrinskih u našoj povijesti. Zrin je krvario i u 2. svjetskom ratu i od tad se više nikad nije oporavio.
Stari grad Zrin nije samo obično naselje, obična utvrda, to je mjesto iz kojeg su Zrinski vladali nekoliko stoljeća, u kom su se generacije rađale, krstile, kovao novac, vodili pregovori, ali i nastajala umjetnička djela. ZRIN festival otvaramo u starom Zrinu pored ruševina gotičke crkve Sv. Marije Magdalene u suradnji s Mađarskim kulturnim institutom iz Zagreba i ansamblom tradicijske glazbe, a predstaviti će se i naš čembalist Pavao Mašić i mlada studentica sopranistica Elena Roce. Zahvaljujući istaknutoj hrvatskoj skladateljici Teni Borić na koncertu otvaranja čut ćemo praizvedbu sklade za čembalo pod naslovom Dišpet. Skladba je to koja koristi elemente napjeva Dalmatinske Zagore, dakle dijela Hrvatske od kud su Šubići stigli u Zrin i skladana je upravo za ZRIN festival.
Slijedeći festivalski program nas vodi do mjesta Gore pored Petrinje, na najveći posjed Templarskog reda, u gotičku crkvu BDM te u malu baroknu crkvu Sv. Ivana i Pavla. ZRIN festival kao multimedijalni projekt upriličuje nam u Hrvatskoj Kostajnici, u dvorani Zrinski hotela Central, promociju knjige Blagovanje u doba Zrinskih, ali iz perioda čakovečkog vlastelinstva. I cijelu ovogodišnju festivalsku priču zaokružujemo – suradnjom sa Gradskom galerijom Striegl – koncertom La tempesta di mare jednog od naših najboljih ansambala Hrvatskog baroknog ansambla u Sisačkoj katedrali.
