Predstavljanje knjige akademika Pečarića „Thompson – pjesmom za Hrvatsku“: Uz autora u srijedu i dr. sc. Sanja Bilač

U srijedu, 29. kolovoza 2018., s početkom u 19.30 sati u dvorani Dominikanskog samostana u Splitu na Pazaru (Hrvojeva 2) održat će se predstavljanje knjige “Thompson – Pjesmom za Hrvatsku” autora akademika Josipa Pečarića.

Uz autora akademika Pečarića knjigu će predstaviti dr. sc. Sanja Bilač.

Na predstavljanju te knjige u Kaštel Sućurcu, na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja, 5.8.2018. dr. Josip Stjepandić rekao je o knjizi i autoru:

“Za one koji ne znaju, Josip Pečarić, koji za manje od mjesec dana navršava 70 godina, je diplomirani inženjer te magistar elektrotehnike, doktor matematičkih znanosti, redoviti profesor matematike, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te dopisni član Dukljanske akademije nauka i umjetnosti. Znanost je u međuvremenu postala roba, koja se prvenstveno mjeri u količini tj. broju objavljenih radova te kakvoći tj. citiranosti od koga i u kojem časopisu. U toj disciplini, akademik Pečarić je nenadmašan, pogotovo za hrvatske pojmove. Inače sam popis radova našeg akademika je sam za sebe gotovo znanstveni rad s preko 60 stranica. Popis koautora, njih 231 iz cijelog svijeta, isto je impozantan, jer tko ne bi želio objavljivati s njim?

Ja sam naravno ushićen da takav opus pripada jednome Hrvatu, a pogotovo mojemu prijatelju, pa ću ovo predstavljanje autora završiti svježim citatom jednog njegovog kolege matematičara, Lars-Erik Persson-a iz Švedske: „Ne samo ja nego i mnogi drugi promatramo ga kao KRALJA NEJEDNAKOSTI te smo ponosni da možemo raditi u njegovu kraljevstvu“.

Sa posebnim žaljenjem moram ponoviti vrlo neugodnu činjenicu da je akademik Josip Pečarić, skupa s obitelji, već dulje vrijeme, izložen različitim oblicima diskriminacije i zlostavljanja, što nikako nije primjereno zemlji u srcu Europe,  koju vodi samozvana „Europska Dimenzija“. O tome je već bilo riječi i ja ću si uzeti za pravo sve te svinjarije iznositi na svjetlo dana, dokle god ne prestanu. Za mene je znakovito te ujedno neshvatljivo da se nitko iz hrvatske akademske zajednice nije pobunio protiv ovakvog postupanja prema njihovome istaknutome kolegi.

Međutim, mi danas ne govorimo o najplodnijem svjetskom znanstveniku, nego o spisatelju domoljubnih političkih tema i njegovoj 43. knjizi izvan područja matematike, što je vrlo opsežan opus za svakog spisatelja. Naslov knjige „Thompson – pjesmom za Hrvatsku“ zvuči nekako prigodno, jer se u Hrvatskoj zbog načina kako je stekla neovisnost te Domovinskog rata nižu blagdani i spomendani, pogotovo od početka proljeća.

Usprkos tomu, suočeni smo s otvorenom opstrukcijom te neprijateljstvom na različitim razinama vlasti. Dok je za prva dva predstavljanja u Tisnom na raspolaganju stajala prilično prostrana kino dvorana, koja se ionako rijetko koristi, od lanjske godine tome se usprotivio načelnik Ivan Klarin, SDP. Drug načelnik naime ima svršenu samo srednju školu, a na studiju prava, koji baš ne spada među najteže studije, negdje je zapelo, ali mu to ne smeta da bi bio tužitelj, sudac te sudski izvršitelj u jednoj osobi. Bez ikakve svjedodžbe! Možda jednog dana ipak zasluži kakav fruškogorski doktorat poput njegovih uzora.

Citiram s lokalnog portala Rudinapress:

„– Analizirajući tekstove navedenih autora i onih koji bi predstavljali navedenu knjigu, naišao sam na brojne teze koje nisu u skladu s preambulom Ustava RH te koji na opasan način revidiraju hrvatsku povijest – napisao je u odgovoru župniku načelnik Klarin, te je od njega zatražio da se više ne obraća s ovakvim zahtjevima.

– Poštovani gospodine župniče, molim Vas da ubuduće izbjegnete slanje zahtjeva za predstavljanje knjiga istih ili sličnih  autora u prostorijama u vlasništvu Općine Tisno, jer iste neću odobriti. Otok Murter je područje snažne antifašističke povijesti koju navedeni autori relativiziraju što je za mene osobno, a vjerujem i za velik dio stanovnika našeg otoka, nedopustivo – napisao je Ivan Klarin u odbijenici župniku don Lazaru Čibariću.“

Intelektualno na razini druga Mirka Mećave, a fanatizam na razini besmrtnog druga Moše Pijade. Ne daj, Bože, da taj dobije kakvo moćno oružje u svoje ruke!

Dobro informirani izvori mi prenose informaciju, a ja ju navodim s ogradom, da se portal Rudinapress financira iz sredstava općine Tisno, a ponešto nadoda i Županija.

To navodim iz razloga što je lani na tome portalu objavljen vrlo ružan članak o predstavljanju knjige akademika Pečarića “Dnevnik u znaku Za dom spremni”, nakon što je novinar tijekom predstavljanja postupao vrlo upadljivo, kao da je tražio neku inkriminirajuću iglu u plastu sijena.

Moj ispravak naravno nije bio objavljen. Dapače, dobio sam porciju uvrjeda, koje svaki pristojan čovjek ne želi niti citirati.

Manipulacija, iskrivljivanje, blaćenje, krive optužbe – svega toga smo svjedoci gotovo svakodnevno kad su u pitanju hrvatski branitelji, a pogotovo Marko Perković Thompson. Nešto od toga blata moramo podnijeti i mi Thompsonovi zagovornici, zar ne?

Što smo sve prije petnaest godina mogli pročitati o generalu Anti Gotovini: pljačka draguljarnice, krijumčarenje ovoga ili onoga… Što je od tih optužbi ostalo? Ništa! Je li se netko od tih piskarala u medijima ispričao? Koliko znam, nije, nego su se samo prebacili na druge žrtve.

Jedna od stalnih meta je Marko Perković Thompson, za kojeg u najboljem slučaju kažu da je kontroverzan.

Smeta im početak „Bojne Čavoglave“! Ovih dana mogli smo slušati, da je i Oliver Dragojević u isto vrijeme kad i Thompson pjevao pjesmu „Topnik sa Širokog Brijega“ sa stihom „spreman sam uvijek braniti Dom“.

Zanima me hoće li i njega posthumno napasti?

Međutim, događaji posljednjih tjedana, pogotovo vezani uz epohalni uspjeh nogometne reprezentacije, pokazuju da je Marko Perković Thomson zamjenska, simbolična meta, a da je cilj zapravo sve što hrvatski diše i utječe na druge, pogotovo na hrvatsku mladež, da i oni čine to isto.

Prisjetimo se da je Domovinski rat simbolički počeo 13. svibnja 1990. godine na Maksimiru kada su navijači Crvene zvezde uz blagonaklono držanje milicije kao – što ćemo kasnije doznati – „tampon zona“ divljali i spriječili odigravanje nogometne utakmice. Ono što je njihov vođa Arkan na stadionu učinio fizičkom silom, godinu dana kasnije poduzeli su uz pomoć oružja tzv. Jugoslavenske narodne armije.

Bilo je i tada ne malo političara, koji su izjednačavali krivnju tj. krivili hrvatski nacionalizam zbog povampirenog četništva koje će u godinama što su slijedile milijune zaviti u crno.

Eto, sada imamo ni manje ni više općinskog načelnika, koji na temelju svoje školske izobrazbe u općinskoj upravi ne bi smio raditi ništa kompliciranije od pisanja pisama te ispunjavanja formulara te ništa ne bi smio niti potpisivati osim primitka pošte. Međutim, on si uzima za pravo tumačenje Ustava te poduzimanje mjera sa zakonskom snagom. Da bi situacija bila gora, nema izgleda nikoga, tko bi ga u tome htio spriječiti!? U Općinskom vijeću Tisnog navodno postoji i oporbeni blok, koji se – kakva slučajnost – uopće ne javlja. Kao da ne postoji!

Župan iz Šibenika, pozvan u pomoć oko uporabe dvorane te na predstavljanje, isto tako se ne oglašava.

Je li se to meni samo pričinjava „Istanbulska koalicija“ HDZ-SDP pod vodstvom stranke koljača s Ovčare Gorana Hadžića ili je ona već odavno na vlasti?

Ne smijemo imati iluzije da je načelnik Klarin pao s neba. Njega je netko izabrao, kao i njegovu krotku oporbu, župana u Šibeniku i tako dalje. To je bila velika pogrješka!

Na temelju iskustava s predstavljanjem ove knjige, mogu Vas pozvati da to složno „istanbulsko  društvo“, koaliciju manje-više otvorenih protivnika domovine, obitelji, vjere s karikaturalnim „čuvarom Kristova groba“ (ispričavam se za moguće svetogrđe, ali se ne mogu obuzdati!) te sličnim licemjerima i ljigavcima, nikad, zbilja nikad više ne birate! Nikad!

Što im prije to kažete u lice, to bolje! Kako ono pjeva Thompson:

„…Još govore da smo kontroverzni

ali to su kučine i trice

argumenti podli i bezvezni

istinu im kažimo u lice…“

Možda se povuku prije redovitih izbora.

Na logično pitanje koga onda birati, ne mogu Vam izravno odgovoriti. Ako u Hrvatskoj ima više od pola milijuna duša, koje su u stanju na suncu provesti i slaviti cijeli dan bez najmanjeg izgreda, onda među njima sigurno ima nekoliko stotina čestitih, odanih i sposobnih ljudi, koji su u stanju voditi ovu zemlju, županiju i općinu. Osvrnite se oko sebe te dobro pogledajte!

Takvu preporuku ne ćete dobiti u „mainstream“ medijima.

Profesionalni lažovi postoje da bi lagali.

Zato je ova knjiga tako značajna.

Zapravo, sve što probija očiglednu, koordiniranu medijsku blokadu, namijenjenu manipulaciji najširih slojeva hrvatskog naroda, a pogotovo onih što posjećuju Thompsonove koncerte, jer je upravo ta mladež onako ushićeno, ali uredno i dostojanstveno dočekala nogometne viceprvake u Zagrebu.

„…Očitovala je da je, usprkos trajnomu medijskomu pranju mozga i političkomu zaglupljivanju i manipuliranju, naravna, svjesno hrvatska, domoljubna, bez ikakve nacionalne isključivosti ili šovinizma. Hrvatska mladost na tim je skupovima pokazala da se znade radovati, da znade slaviti, pjevati, biti razdragana u punini uvjerenja u snagu dobra i mogućnost uspjeha. Takva hrvatska mladost jamac je opstanka hrvatskoga naroda usprkos svim neprijateljstvima, nedaćama i negativnim političkim i ideološkim trendovima kojima je sustavno izložena. Takva mladost izraz je tihe većine u hrvatskom društvu koju se neprestano preodgaja, koju se trajno obmanjuje i kojom se zajedno s hrvatskom državom gotovo katastrofalno upravlja. Tzv. političke elite davno su prezrele takvu sliku hrvatskoga naroda, od njega se odijelile, štoviše uzdigle se iznad njega, a sada su doživjele koliko je stvarnost drugačija od njihovih priželjkivanja i koliko je dubok jaz između njih i zdrave jezgre hrvatskoga naroda…“

Ovo je citat monsinjora Ivana Miklenića u povodu dočeka, koji će nam svima ostati u dubokome sjećanju. Tkogod je ikad bio na Thompsonovu koncertu, morao je dobiti sličan dojam.

Kao što sportski uspjesi redovito ujedinjuju sve Hrvate oko njihove nacionalne izabrane vrste, tako i Thompson svojom glazbom i nastupima budi i podsjeća na temeljne vrijednosti hrvatskog naroda.

A akademik Josip Pečarić tome nadoda desert u obliku njegove ubitačne logike.

Zato su njegove knjige tako vrijedne, a ja imam cijelu zbirku.

Vama želim puno zabave i novih spoznaja pri čitanju, a akademiku još puno ovakvih knjiga!”