Likovni leksikon, četvrto dovršeno izdanje što ga je Leksikografski zavod Miroslav Krleža posvetio likovnim umjetnostima, predstavljen je u petak kao kapitalno djelo i kompetentan priručnik suvremenoga poimanja likovnih umjetnosti.
Leksikon, čiji je glavni urednik Josip Bilić, ima 8904 članka, 3010 ilustracija, 150 crteža i tabela, a uz klasičnu sadržajnu građu, biografije umjetnika, umjetničke stilove i smjerove, spomeničku baštinu, sadrži dijelove koji govore o ‘vremenu nastanka’. To se ponajprije odnosi na najnovije umjetničke pojave, hrvatsku sastavnicu te posebno na strukovno nazivlje – kojega je oko dvije tisuće.
To dugoočekivano djelo stvoreno je na temelju neposredne građe, ali i iz iskustva Leksikografskog zavoda koji je unaprijedio, obogatio i osuvremenio hrvatsku leksikografiju koja vuče korijene iz 16. stoljeća, rekao je akademik Igor Fisković.
Njegove su kvalitete znatne, ne zahvaća samo jedno razdoblje ili geografsku zonu, odlikuje ga čistoća izraza i standardizacija terminologije i puno je više od priručnika, ocijenio je.
Dragan Damjanović, profesor sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta i jedan od urednika, opisao je leksikon kao kapitalno djelo Zavoda, ali i struke jer su na njemu surađivali gotovo svi koji pišu o povijesti umjetnosti.
Velika prednost je što su ga radile mlađe i starije generacije, prvi su ga proširili novijim područjima umjetnosti, a stariji omogućili da se ne zaboravi pojedine predstavnike struke, ustvrdio je.
Damjanović smatra da će leksikon zbog svoje pouzdanosti biti koristan i stručnjacima i najmlađim generacijama, bez obzira što se “tiskana knjiga suočava s konkurencijom besplatnih internetskih izvora”.
Pohvalio je izuzetno dobro riješen odnos slike i teksta, činjenicu da su obuhvaćeni umjetnici iz posljednjih dvadeset godina i da su objavljeni podaci redovito ažurirani.
Glavni urednik projekta Josip Bilić posebno je izdvojio strukovno nazivlje kao novum izdanja, kojemu je intencija da budu od pomoći studentima i mlađim korisnicima.
Rekao je kako je važna i hrvatska sastavnica leksikona, s obzirom na to da je rađen za našu sredinu pa je do dvadeset posto hrvatskog materijala, manje u personariju, a više u spomeničkoj baštini.
Glavni ravnatelj Leksikografskog zavoda Antun Vujić ocijenio je kako je takvu knjigu mogao napraviti samo taj zavod, te da je ona suma svega što je ranije napravljeno na tom području, ali i rezultat njegova povijesnog iskustva.
S obzirom na kraj godine Vujić je najavio da će u idućoj od dvadesetak projekata njih četiri biti kapitalna – Hrvatska tehnička enciklopedija, Hrvatski etnološki leksikon, Leksikon hrvatskog srednjovjekovlja i Enciklopedija Hrvatskog zavoda.
Istaknuo je djelatnost Zavoda u mrežnom obliku – u godinu dana njegove je stranice posjetilo je oko dva milijuna posjetitelja te je bilo otvoreno oko četiri milijuna stranica.
