Znanstvenoistraživački projekt “Conmuster – Problemi suvremenoga temeljnoga glazbenog nazivlja u Hrvatskoj” predstavljen je u ponedjeljak navečer u zgradi Muzičke akademije u Zagrebu.
O projektu su govorili voditelj projekta akademik Nikša Gligo te njegovi suradnici – jezikoslovci s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Krešimir Sučević Međeral i Tomislava Bošnjak Botica, kao i Sanja Kiš Žuvela sa zagrebačke Muzičke akademije.
Rani rad na ovom projektu započeo je još 1991. godine i trajao sve do 1996., rekao je akademik Gligo. Glazbena struka pokušala je srediti pojmove i u tom je imala pomoć jezikoslovaca, no, dodao je, u jednom trenutku Ministarstvo znanosti više nije imalo interesa za taj posao.
Istaknuo je da su se nakon osnivanja Hrvatske zaklade za znanost javili na natječaj te sad sređuju terminologiju.
Prednost hrvatskim nazivima, ali struka daje zadnju riječ
Govoreći o temeljnim problemima u suvremenom glazbenom nazivlju Kiš Žuvela je naglasila da je za usustavljivanje terminologije bitno voditi računa o posebnosti struke, nemogućnosti učenja glazbe bez poznavanja glazbenoga nazivlja, problemima sinonima i homonima, malobrojnosti struke te njezinu unutarnjem neslaganju.
Cilj ujednačavanja nazivlja jest njegova standardizacija, kazao je Krešimir Sučević Međeral.
Podsjetivši na probleme i dvojbe u odabiru rješenja te davanju prednosti pojedinim nazivima Bošnjak Botica je istaknula kako se načelno prednost uvijek daje hrvatskom nazivu, ali zadnju riječ u takvim odlukama uvijek ima struka o čijem nazivlju je riječ.
Na međumrežnim stranicama Conmusterma napominju kako je temeljno glazbeno nazivlje jedno od kritičnih točaka institucionalnoga glazbenog obrazovanja u Hrvatskoj od njegovih početaka u prvim desetljećima 19. stoljeća.
Pri tom je jednu od najvećih poteškoća oduvijek predstavljao i još uvijek predstavlja kroničan nedostatak referentne stručne literature na hrvatskome jeziku.
Biti će javno dostupna internetska terminološka baza podataka Struna, tiskani priručnici…
U početku je razlog bio što hrvatski uopće nije bio priznat kao službeni jezik u javnim obrazovnim ustanovama sve do 1847. godine, a već 1850. uspostavljena je jezična unija hrvatskoga i srpskoga koja je u različitim oblicima na snazi bila sve do kraja 1980-ih.
Prva su instruktivna izdanja na hrvatskome jeziku namijenjena učenicima javnih glazbenih škola uglavnom predstavljala prijevode provjerenih stranih priručnika, poput najvažnijega i najutjecajnijega Kuhačeva Katekizma glazbe, koji je svojim značajem utemeljenju hrvatskoga glazbenog nazivlja donio koliko koristi, toliko i štete, imajući u vidu autorova visokoindividualizirana nazivoslovna rješenja.
Neologizmi hrvatskih autora nastali prevođenjem stranih glazbenih naziva, često su bili morfološki nespretni, semantički neadekvatni (značenjski nisu odgovarali stranim izvornicima), leksički neprihvatljivi, a većini je bio namjerno pridodan i arhaičan prizvuk kako bi se dobio dojam njihove ukorijenjenosti u povijesnosti narodnoga jezika.
Rezultati standardizacije podvrgnuti su vanjskom vrednovanju među predstavnicima nastavničke struke duž cijele obrazovne vertikale, naglasili su predstavljači, najavivši da će u posljednjoj etapi projekta istraživači rekapitulirati ishode provedenih postupaka i osigurati njihovu primjerenu diseminaciju.
Rezultati istraživanja bit će objavljeni u stručnim i znanstvenim glasilima, a bit će organizirana i javna predavanja te radionice diljem Hrvatske.
Uz to bit će javno dostupna internetska terminološka baza podataka Struna, a najavili su i izdavanje tiskanih priručničkih publikacija namijenjenih stručnjacima. Preko mrežnih stranica projekta tijekom cijeloga njegova trajanja javnosti će biti omogućen uvid u tijek istraživanja i kontakt s istraživačima.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
