Knjiga Nevenke Nekić “Moja dva stoljeća: Memoari”, u kojoj daje presjek sudbine hrvatskoga naroda u 20. stoljeću, predstavljena je u srijedu u dvorani Vijenac Nadbiskupskoga katehetskog instituta u Zagrebu.
O knjizi su, uz autoricu, govorili povjesničar Juraj Batelja, književnica Marija Peakić-Mikuljan, potpredsjednik Vlade nacionalnoga jedinstva Zdravko Tomac i nakladnik Josip Pavičić.
Nakladnik Josip Pavičić ocijenio je kako dobar biografski tekst osim na detaljima počiva i na selekciji te se tu krije vrijednost memoara Nevenke Nekić.
“Autorica je izabrala ono iz svog života i iz života ljudi s kojima se susretala što bi moglo biti zanimljivo i čitatelju koji o njoj i njezinom vremenu ne zna ništa”, rekao je Pavičić dodavši kako je Nekić napisala dobar i zanimljiv tekst.
Književnica Marija Peakić Mikuljan istaknula je kako je zadaća memoara omogućiti razumijevanje nekog razdoblja ili ličnosti.
“Danas nas je okupila jedna autorica odlučna ispričati priču o svojoj obitelji, o sebi samoj i svome narodu u velikom vremenskom odsječku sažetom u naizgled logički nemogućem naslovu “Moja dva stoljeća”, naglasila je dodavši kako je vrijeme jedini pravi sudac.
Ocijenila je kako Nekić pronašla ključ svoje najnovije knjige te otključala vrata iskustava svoje obitelji, počevši od očevih predaka, doseljenika u Varaždin, pa slijedom umiranja i rađanja sve do oca i majke, braće i sestre. Osnovno obilježje autobiografske priče Nevenke Nekić brza je promjena “mjesta radnje”. Kad bi se popisale sve destinacije na kojima je boravila autoričina obitelj i koje se opisuju u ovim memoarima, popis bi zauzeo nekoliko stranica, podsjetila je.
Posebno mjesto mjesto u memoarima zauzimaju događaji koji su prethodili Hrvatskome proljeću, koji su proizašli iz njega i, naravno, samo Proljeće, rekla je dodavši kako je autorica pripadala krugu intelektualaca oko zagrebačkog časopisa Marulić, iza kojeg je stajala Crkva.
U toj su skupini bili Mato Marčinko, Joja Ricov, Radovan Grgec, Zlatko Tomičić, Dubravko Horvatić, Ante Sekulić, Vojmil Rabadan, Đuro Vidmarović, rekla je Peakić Mikuljan dodavši kako su to osobe o kojima autorica piše u svojim memoarima.
Mons. Batelja je govorio o autoričinim motivima kardinala Alojzija Stepinca u njezinu djelu
Govoreći o njezinu romanu “Kardinalovo srce” podsjetio je kako je Folksdojčer Petar Gruenwald spasio Stepinčevo srce.
Kad je Udba otkrila da je srce spašeno, Gruenwald je pobjegao u Njemačku, rekao je dodavši kako se Manolić u svojim memoarima hvali da je njegov čovjek Josip Guštin spalio kardinalovo srce.
Batelja je smatra kako bi, da smo pravno uređena država, onaj tko je obeščastio tijelo mrtvaca bio procesuiran zbog počinjenja kaznenoga djela.
Memoare nisam pisala jer smatram da sam jako važna, da sam nekakva presudna osoba za povijest Hrvatske, nego se napunilo vrijeme, rekla bi Biblija, da treba reći nešto ne samo o meni, rekla je Nekić dodavši kako je ovo knjiga o njoj, njezinoj obitelji, predcima i o potomcima.
Ovo je, naglasila je, i knjiga o mom narodu, jer ja nisam, kako je rekla, repa bez korijena i ne stidim se svoga podrijetla.
Napisala sam sve ono što sam mogla pronaći, a mislim da je važno i za neke druge ljude, za hrvatske ljude, za hrvatski narod, koji je sa mnom prošao sve ono što sam ja prošla od trenutka moga rođenja na početku Drugog svjetskog rata pa do danas, istaknula je Nevenka Nekić.
Knjigu je objavila zagrebačka naklada P.I.P Pavičić.
Nevenka Nekić rođena je 1942. u Zagrebu. Srednjoškolska je profesorica književnosti, autorica tridesetak knjiga. Pisala je i piše pjesme, lirsku prozu, pripovijesti, eseje s područja likovne umjetnosti i književnosti, dramske tekstove, putopise, političku i povijesnu publicistiku. Objavila je biografski romani o kardinalu Stepincu “Kardinalovo srce” te o mladom francuskom dragovoljcu umorenom u Vukovaru, “Jean ili miris smrti”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
