„Josip Horvat jedan je od najvažnijih hrvatskih novinara 20. stoljeća, ali nepravedno je zaboravljen zbog zločeste Krležine osude“, rekao je Ivo Žanić jučer na predstavljanju knjige Borisa Becka „Politički portreti Josipa Horvata“ koji je objavio AGM iz Zagreba. Riječ je o prvoj znanstvenoj knjizi o nekom hrvatskom novinaru uopće, a njen je značaj to veći što je posvećena upravo Josipu Horvatu.
Horvat je bio glavni urednik Jutarnjeg lista između dva svjetska rata i veliki promicatelj demokracije i parlamentarnog života. Zbog toga se već tada našao na udaru i lijevog i desnog totalitarizma. Bio je čovjek velike energije i širokog znanja koje je iskoristio za pisanje niza knjiga koje i danas krase police mnogih hrvatskih domova. Horvat je napisao tri biografije hrvatskih političkih velikana – Ljudevita Gaja, Ante Starčevića i Frana Supila – te niz djela enciklopedijskog formata: „Kultura Hrvata kroz 1000 godina“, „Politička povijest Hrvatske“, „Povijest hrvatskog novinstva“ i druga.
Krležina osuda
Krležinu osudu navukao je iz bizarnog razloga. Kao kazališni kritičar pisao je o premijeri „Glembajevih“ 1929. u HNK Zagreb i pohvalio autora, Miroslava Krležu, ali i pokudio glavnu glumicu, Belu Krležu, nazvavši je „amaterkom“. Zbog toga ga je Krleža 1932. nemilosrdno secirao u svojoj knjizi „Moj obračun s njima“, a nakon 1945. ta je osuda bila važnim faktorom u Horvatovom odstranjivanju iz javnog života.
„Beck je Horvata opisao vrlo pregledno i temeljito te uspješno prikazao glavne osobine njegova publicističkog stila“, rekao je predstavljač Ivo Žanić, profesor na studiju novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Boris Beck i sam je bio dugogodišnji novinar u kulturi, a trenutno je zaposlen na Studiju novinarstva na Sveučilištu Sjever. Knjiga o Horvatu je nastala na temelju njegove doktorske disertacije, a, kako kaže Žanić, na uspješan način približava i širem čitateljstvu lik i djelo tog vrsnog novinara i publicista.
Najveći hrvatski novinar 20. stoljeća
Boris Beck istaknuo je da je Horvat sjajan stilist i politički mislilac i, da je bilo pravde, mogao je biti jedna od stožernih ličnosti 20. stoljeća u Hrvatskoj – jer je definitivno najveći hrvatski novinar prošlog stoljeća. Želio je svojim sunarodnjacima pomoći savjetima i o politici i o privredi, a mnoga njegova razmišljanja i danas su posve aktualna. No umjesto da upravlja društvenim životom, nosio je glavu u torbi. Kada je bio u naponu snage, 1941, Jutarnji list je bio zabranjen te je ostao bez posla, a ni u Jugoslaviji mu nisu cvjetale ruže.
Horvat je umro je 1968, u dobi od 72 godine, ali nije bio zaboravljen. Ponajprije, mnoge njegove starije knjige bile su reprintirane te se vidjelo da za njegovim pisanjem vlada veliki interes. Potom su 1984. bili objavljeni njegovi memoari, a zatim i njegov ratni dnevnik, dva jedinstvena remek-djela u hrvatskoj književnosti. S ovom Beckovom knjigom možda Hrvati vraćaju barem dio duga svojem velikanu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
