U 86. godini života, preminuo je jedan od naših najvećih kazališnih redatelja, pedagog te dugogodišnji ravnatelj dramskog programa Dubrovačkih ljetnih igara – Joško Juvančić “Jupa”.
Među brojnim su djelima koje je postavljao u gotovo svim hrvatskim kazalištima Držićeva “Grižula”, Vojnovićeva “Dubrovačka trilogija”, Shakespeareov “San Ivanjske noći” te kultna izvedba “Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi” u &TD-u.
Dugogodišnji ravnatelj dramskog programa Dubrovačkih ljetnih igara
Rodio se 1936. godine u Dubrovniku, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu te režiju na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu. Nakon završene Akademije najprije postaje asistent Branka Gavelle, a zatim i Koste Spaića, što će uvelike odrediti njegovu budućnost kazališnog pedagoga, prenosi HRT.
Kao profesor glume Juvančić je presudno utjecao na umjetnički razvoj mnogih danas poznatih i cijenjenih hrvatskih glumaca.
Posebno poglavlje njegove profesionalne biografije vezano je uz Dubrovačke ljetne igre/festival, u čijem je umjetničkom vodstvu neprekidno 20-ak godina te od 1986. do 2001. obnaša i dužnost umjetničkog direktora, to jest umjetničkog ravnatelja dramskog programa.
Za svoj umjetnički rad Juvančić je dobio mnoge ugledne nagrade i priznanja, među kojima se ističe nagrada Vladimir Nazor za životno djelo 2000., zatim nagrada Dubravko Dujšin 1982., nekoliko nagrada Hrvatskog društva dramskih umjetnika (Nagrada hrvatskog glumišta za najboljeg redatelja), a u 2016. godini dobio je nagradu Grada Dubrovnika za životno djelo.
U sklopu Dubrovačkih ljetnih igara 2011. godine predstavljena je monografija “Joško Juvančić Jupa”.
Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek uputila je izraze sućuti u ime Ministarstva i svoje osobno u povodu odlaska gospara Joška Juvančića
– S posebnom ćemo se zahvalnošću sjećati njegova dobrostivog lika mi koji smo imali tu sreću da kao generacija odrastamo uz njegove režije. Joško Juvančić nam je Držića, Gundulića ili Vojnovića pretvarao u suvremenike, naučio nas da suosjećamo, plačemo ili se smijemo s likovima starim po nekoliko stoljeća, stoji između ostalog u izrazima sućuti.
