Koliki su i u našem narodu u ratnim i poratnim nedaćama te za komunizma bili izloženi poniženjima, lišeni slobode ili proboravili godine u zatvorima jer su se opredijelili za vjernost svojoj savjesti, ističe prof. dr. sc. Jerko Valković koji u prosinačkom broju kršćanske revije Kana razmatra priziv savjesti.
Dio članka, uz odobrenje izdavača, prenosimo u nastavku.
Djelovati u skladu s vlastitom savješću
Djelovati prema slovu zakona ili postupati u skladu s glasom vlastite savjesti u situacijama kada nasljedovanje toga glasa znači suprotstaviti se čak i samome zakonu? Kako postupati u situacijama kada vjernost savjesti znači izložiti se obezvrjeđivanju, prozivanju, gubitku statusa ili posla, diskriminaciji, a pokatkad čak i u suočavanju sa samom smrću?
S takvim se pitanjima susreću oni koji ne žele djelovati prema nalogu zakona jer izvršenje onoga što zakon nalaže ili cilj koji taj zakon želi ostvariti nije prihvatljiv i nije u skladu s njihovom moralnom osjetljivošću. Riječ je o odbijanju postupanja prema zakonu, iako je taj zakon dio pravnog poretka dakle zakon koji je naložila legitimna vlast. A razlog odbijanja leži u osobnoj savjesti, odnosno u vjerskim, moralnim i filozofskim uvjerenjima onoga koji vrši priziv savjesti.
> U totalnoj ofanzivi na priziv savjesti stručnjaci stali u obranu ovog instituta: ‘Nitko nas nema pravo prozivati i osuđivati’
>Tomašević na službenom facebook profilu grada Zagreba napao liječnike zbog priziva savjesti
>Priča Ivane Paradžiković otvorila novi lov na priziv savjesti: Grujić bliska stranci Možemo traži zabranu
(…)
Posebno su snažna svjedočanstva koja su mnogi ostavili za ratnih i poratnih vremena. Austrijski seljak Franz Jägerstätter za Drugoga svjetskog rata protivio se da kao vojnik služiti u Hitlerovoj vojsci. Vjernost vlastitoj savjesti u ono vrijeme značilo je ne prilagođivati se očekivanju onoga vremena, što je u ono vrijeme bilo veoma opasno. U mučnome hrvanju i samoći zatočeništva Jägerstätter je dokraja ostao vjeran glasu savjesti. Zanimljivo je spomenuti da u svojim dnevnicima često navodi rečenicu iz Propovijedi na gori: nitko ne može služiti dvojici gospodara (Mt 6, 24).
> Dr. Boris Ujević: Hodam za život da podržim priziv savjesti svojih kolega – život je nešto najdragocjenije
> Hod za život u Zagrebu: ‘Potreban je zakonski okvir temeljen na znanosti koji štiti život od začeća do smrti’
Koliki su i u našem narodu u ratnim i poratnim nedaćama te za komunizma bili izloženi poniženjima, lišeni slobode ili proboravili godine u zatvorima jer su se opredijelili za vjernost svojoj savjesti! Koliko nam, gledano baš pod tim vidom, svojim životom progovara kardinal Alojzije Stepinac! Oslanjati se na glas (čiste) savjesti i biti vjeran u svim spletkama sudskoga procesa i godinama robovanja… Nije li, pogotovo onima koji su i danas zbog priziva savjesti na bilo koji način diskriminirani, upravo Stepinac nadahnuće i uzor za nasljedovanje.
Prof. dr. sc. Jerko Valković
Preostali dio članka potražite u tiskanom ili eIzdanju Kane.
O autoru
* Jerko Valković, rođen 1965. u Krku. Nakon završene Osnovne škole u Vrbniku pohađa Nadbiskupsku srednju školu za spremanje svećenika u Zadru, od 1979. do 1983. Iste godine započinje studij na Visokoj bogoslovskoj školi u Rijeci. Diplomira 1990. god. Nakon prve pastoralne službe (župski vikar u Cresu, 1992.-1994.), na jesen 1994. započinje specijalizaciju iz znanosti društvenih komunikacija na papinskom učilištu „Salesiana“ u Rimu. Postiže licencijat s radnjom: Teološko-pastoralni problemi u prijenosu obrednosti mise na televiziji. Usporedba situacije u Njemačkoj i Italiji u vremenu od 1985-1998. (pod vodstvom prof. Emila Santosa).
Drugu specijalizaciju, iz moralne teologije, započinje na jesen 1997. na učilištu „Aflonsiana“, a licencijat iz moralne teologije postiže 1999. te je nakon što je upisao doktorat na istom učilištu, vratio se u Krk jer ga biskup Valter Župan imenovao tajnikom i glavnim urednikom Kvarnerskog Veza. U isto vrijeme nastavlja rad na doktoratu kojeg zaključuje u siječnju 2003. kada brani doktorsku radnju pod naslovom: Etika u promidžbi. Temeljni kriteriji prema crkvenom učiteljstvu (pod vodstvom prof. Sabatina Majorana i prof. Silvija Sassija).
U jesen 2003. godine započinje predavati na Teologiji u Rijeci kao i na Visokoj teološko-katehetskoj školi Zadru. U rujnu 2005. Je imenovan višim asistentom pri katedri moralne teologije na Teologiji u Rijeci. 15. srpnja 2008. izabran je u znanstveno-nastavno zvanje znanstvenog suradnika i na radno mjesto docenta na katedri socijalnog nauka Crkve.
Pet godina kasnije, u prosincu 2013., izabran je u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora (iz područja humanističkih znanosti, polje teologija, grana socijalni nauk Crkve). Na Teologiji u Rijeci predavao je ili predaje sljedeće predmete: Socijalni nauk Crkve I., Socijalni nauk Crkve II., Teološka socijalna etika, Posebna moralna teologija, Crkva i mediji, Etika u promidžbenoj komunikaciji, Etička pitanja u sredstvima društvenog priopćivanja.
U akad. godini 2012./2013. započinje predavati na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu gdje obnaša službu pročelnika Odjela za komunikologiju. Tamo je predavao odnosno predaje: socijalni nauk Crkve, Uvod u bioetiku i Etika u medijima. Sudjeluje u studijskom programu poslijediplomskih sveučilišnih studija licencijata i doktorata na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu. Surađivao je na projektu „Supsidijarnost u hrvatskom društvu“ pri KBF-u u Zagrebu kao i više domaćih i međunarodnih znanstvenih i stručnih skupova a član je i uredničkog vijeća Riječkog teološkog časopisa. Više je godina vodio Kulturne tribine u Rijeci. Član je Upravnog odbora Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve kao i Upravnog odbora HKR-a i IKA-e pri HBK.
** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
