Danas, 6. rujna, prisjećamo se starozavjetnog proroka Zaharije, pretposljednjeg, jedanaestog, od takozvanih malih proroka. Pretpostavlja se da je osim proročke obavljao i svećeničku službu, a djelovao je za vladavine perzijskog kralja Darija, krajem VI. stoljeća prije Krista.
Prorok Zaharija je pretposljednji od takozvanih malih proroka. Zaharijino ime na hebrejskom znači “Jahve opominje”. On sam u svojoj knjizi kaže, da je sin Berekijin, a ovaj opet Idonov. Inače o njegovu životu znamo malo. Raspravlja se da li je osim proročke obavljao i svećeničku službu.
Zaharija je obavljao svoju proročku službu
Prema sv. Augustinu, Epifaniju, Izidoru Seviljskom, Zaharija je obavljao svoju proročku službu sve do pod svoje staračke dane u Babiloniji, a onda se vratio u domovinu iz babilonskog sužanjstva. Bio je suvremenik Hagajev i zato je kao i on, u doba sveopće obnove poslije babilonskog sužanjstva, sav usredotočen na obnovu hrama, vjere i ćudoređa, u očekivanju velikih mesijanskih nada. Nas ga bibličar u uvodu i napomenama naše Biblije naprosto naziva “prorokom mesijanskih nada”.
Bibličar franjevac Bonaventura Mariani kaže, da je prorok Zaharija u svome narodu uživao veliko poštovanje, te da je imao veliki utjecaj na rješenje tadašnjih društvenih problema u Izraelu. Iz svojih se proroštava pokazuje kao čovjek koga u životu vodi velika ljubav prema domovini pa nam u tome može služiti kao uzor zdravog rodoljublja. Prorok je isto tako pun revniteljske ljubavi prema hramu i Gospodnjem zakonu. Za njega je Gospodinov zakon izvor svake sreće i napretka, svakog blagostanja. On nikad ne govori o žrtvama, ali mnogo govori o potrebi socijalne pravde, i u tom je pogledu veoma suvremen.
Prorok veoma žestoko žigoše one koji gaze socijalnu pravdu, koji varaju one priproste, osobito ako to čine loši pastiri i lažni proroci. Za njega ni hvalevrijedno djelo nema vrijednosti, ako nije povezan s konkretnim dobrim djelima.
Uravnoteženost
Prorok Zaharija ima veoma uzvišene, plemenite i jasne pojmove o Bogu. Prema njemu, “ovako govori Jahve nad vojskama: Ljubavlju ljubomornom gorim za Jeruzalemom i za Sion” (Zah 1,14). Bog je vjeran prijatelj, a svetost mora biti značajka religiozne i građanske vlasti i svega izabranoga naroda. Bog sam je Onaj koji čisti, oslobađa, daje milost pokajanja i duh molitve.
Prorokova noćna viđenja, i obilje mesijanskih proroštava svjedoče da je bio u najužem mističnom sjedinjenju s Bogom. Njegova velika ljubav prema vlastitom narodu nije ga priječila u zdravoj otvorenosti prema svim drugim narodima. To pak, njegovo rodoljublje čini još ljepšim. Uravnoteženost je također jedna od lijepih značajki proroka Zaharije. On nikad ne naviješta prijetnje i kazne, a da ne bi naviještao oproštenje, sreću i blagostanje.
Knjiga se proroka Zaharije dijeli u dva dijela. U prvom dijelu (1-8 gl.) u 8 noćnih viđenja pokazuje se Božja briga prema teokraciji kod Židova nakon babilonskog sužanjstva. U drugom dijelu, veoma tamnim i upravo apokaliptičkim proroštvima pretkazuje se događaj mesijanske teokracije. Prvi dio se izričito pripisuje proroku, dok se u drugom raspravlja da li zaista potječe od njega ili je zbirka različitih tekstova, sabranih negdje u IV. st. i dometnutih njegovoj knjizi. U tom se dijelu nalaze tekstovi bogati mesijanskim idejama o obnovi doma Davidova, o Knezu mira, o dobrom Pastiru, što će kasnije i novozavjetnim nadahnutim piscima poslužiti da orišu lik Isusa Mesije.
Iz drugog je dijela najznačajniji ovaj tekst:
“Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Tvoj Kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu. On ce istrijebiti kola iz Efrajima i konje iz Jeruzalema; on će istrijebiti luk ubojni. On će navijestiti mir narodima; vlast će mu se proširiti od mora do mora od Rijeka do rubova zemlje” (Zah 9,9-10).
Knjiga Sirahova, govoreći o posljednjim kraljevima i prorocima, kaže: “A što se tiče dvanaest proroka, procvale im kosti iz rake njihove, jer su utješili Jakova i izbavili vjerom i nadom” (Sir 49,10). Tim je riječima sažeta misija svih 12 malih proroka: Amosa, proroka pravde; Hošee, proroka Božje ljubavi; Miheja, proroka navjestitelja Mesijina dolaska; Sefanije, navjestitelja Jahvina dolaska; Habakuka, navjestitelja Božje tajnovitosti; Hagaja, proroka obnove; Zaharije, Malahije, proroka novog bogoštovlja; Obadije, apokaliptičkog proroka; Joela, proroka Duha Božjega; Jone, proroka sveopćeg spasenja i Nahuma, proroka Božje pobjede.
Slaveći danas spomendan proroka Zaharije, dobro je da se sa zahvalnošću sjetimo sve dvanaestorice malih proroka, te da ih rado čitamo, kako bismo se i sami njima utješili i izbavili se iz svih naših problema, vjerom i nadom, piše bitno.net.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
