Blagdan Svijećnice, odnosno Prikazanja Gospodinovog u hramu, proslavljen je 2. veljače 2022., na treću srijedu Velike pobožnosti svetom Josipu. Na početku misnog slavlja koje je prevodio fr. Gaudencije Vito Spetić, OSPPE pavlin i župni vikar Župe BDM Snježne na Kamensko, u koncelebraciji s mons. Antunom Senteom, rektorom Nacionalnog svetišta svetog Josipa blagoslovljene su svijeće na uobičajen način.
Josip i Marija su dobar primjer molitve Bogu
Blagdanom Svijećnice slavi se događaj iz Isusova djetinjstva, kada su, prema Mojsijevu Zakonu, Josip i Marija donijeli Isusa u Hram u Jeruzalemu, da ga, kao prvorođenca, obredno prikažu Bogu. O tome je progovarao u svojoj propovijedi i fr. Spetić ističući kako su Marija i Josip dobar primjeri molitve Bogu. Govoreći o svetom Josipu propovjednik je posebno istaknu jednu Josipovu vrlinu – šutnju. Naime sveti je Josip jedan od najvećih svetaca u Crkvi, a u Bibliji nema zapisane ni jedne njegove riječi. To govori puno o ovom svecu: „Josip je šutio kako bi slušao, a slušao kako bi mogao ljubiti. Anđeo je govorio Josipu u snu, a zašto ne govori nama? Mi nismo ljudi šutnje, ne znamo ni šutjeti ni prešutjeti. Koliko puta mi slušamo jedni druge, a koliko puta i našim najmilijima u pola rečenice prekidamo odgovorom.“
Dan osoba posvećenog života
Fr. Gaudencije je istaknuo da uz to što slavimo blagdan Svijećnice i Josipovu srijedu, danas obilježavamo i slavimo Dan osoba posvećenog života, to su naše redovnice i redovnici, osobito oni koji nisu svećenici.
Posvećenost i predanje Bogu je odricanje od ovoga svijeta, ne zbog mržnje prema njemu, nego zbog ljubavi prema boljem, vječnom životu“, protumačio je pavlin Vito za vrijeme misnog slavlja.
Na treću Josipovu srijedu u ime redovnika i redovnica svoje je svjedočanstvo izrekla s. Vesna Abramović, ASC, regionalna savjetnica Družbe Klanjateljica Krvi Kristove, koja već peti mjeseci živu u Karlovcu. Tom je prigodom između ostalog kazala: „Došla sam u ovaj grad s velikom radošću. Kada sam svojim prijateljima govorila da idem u Karlovac, prvo što su povezali s mojim novim odredištem bio je sveti Josip.“
S. Vesna rodom je iz Topuskog, a u redovničkoj družbi je već 37 godina. Svoj redovnički
život uglavnom je provela kao vjeroučiteljica u Bjelovaru i Zagrebu, te je 14. godina vršila službu tajnice u regionalnoj upravi Družbe. Od ove je jeseni s. Vesna poglavarica karlovačke zajednice:
„Bit poglavarica je dodatna odgovornost i materijalna i duhovna. Odgovornost je to i prema zajednici, kazuje s. Vesna te dodaje: U mojoj su družbi sestre raspoređene po različitim službama evangelizacije. Mi sestre Klanjateljice Krvi Kristove, želimo ljudima reći kako je svaki čovjek otkupljen Kristovom krvlju. Većina naših sestara su vjeroučiteljice, medicinske sestre, a vodimo i razne socijalne projekte i ustanove. Bez obzira koju redovnikču dužnost vršimo uvijek navješćujemo Božju ljubav.“ kazala je između ostalog s. Vesna.
‘Od početka ulaska u red, naši su nam odgojitelji usađivali tu ljubav prema svetom Josipu’
Družba sestara Klanjateljica Krvi Kristove osnovana je 1834. godine u Italiji. Povijest Družbe započinje s njezinom utemeljiteljicom svetom Marijom De Mattias (1805. – 1866.). Prije dva stoljeća ona je krenula u veliku avanturu i ostvarivanje Božjeg djela proizašlog iz njezine duboke kontemplacije i uranjanja u otajstvo Krvi raspetoga Krista. Ova družba ima i poveznicu sa svetim Josipom.
„Naša utemeljiteljica sve Marija De Mattias u svojim je pismima sestrama često spominjala da se utječu u raznim potrebama svetom Josipu. Od početka ulaska u red, naši su nam odgojitelji usađivali tu ljubav prema svetom Josipu. Naša provincija Zagreb je pod zaštitom svetog Josipa. Ovaj svetac od mojeg djetinjstva ima posebno mjesto u mom životu. Sjećam se kako sam se kao djevojčica s obitelji molila svetom Josipu. Ulaskom u samostan ta je privrženost samo rasla, i stoga mi je drago da me providnost dovela u ovaj grad gdje se posebno časti i kojemu je sveti Josip zaštitni,“ zaključila je s Vesna Abramović svoje svjedočanstvo.
U ime Nacionalnog svetišta članovi ZAMAK-a zajednice mladih katolika darovali su svakoj redovnici i redovniku bijelu ružu u znak zahvale za mnoga materijalna i duhovna dobra djela kojim grad Karlovac čine blagoslovljenim, te mi čestitali Dan posvećenog života.
