Današnji sveti zaštitnik je Toma Akvinski, jedan od intelektualnih i teoloških divova kršćanstva, dominikanac, teolog, filozof i crkveni naučitelj. Podrijetlom iz plemićke obitelji, rodio se 1225. u obiteljskom dvorcu Roccasecca nedaleko Aquina (provincija Frosinone, Lazio).
Genijalni dominikanac – „prvak filozofa“
U dominikanski red stupio je potajno 1244., protiv volje obitelji (prema legendi su ga zatvorili u dvorac da spriječe zaređenje u prosjački red), a filozofske i teološke studije završio je kod Alberta Velikog u Parizu i Kölnu. Zbog šutljivosti i debljine tamo su ga prozvali “nijemim volom”, ali Albert Veliki na to je rekao: “Taj nijemi vol jednom će tako riknuti da će cijelim svijetom odjeknuti”.
Njegova predavanja i pisana djela odlikuju se jasnim i discipliniranim misaonim izražavanjem, izbjegavanjem dvosmislenosti i nejasne slikovitosti. Takvim jezikom napisao je sva svoja filozofska i teološka djela, počevši od prvih filozofskih spisa do monumentalne “Sume teologije” (3 sveska, pisana 1266-73), jedinstvenog, sveobuhvatnog djela, istodobno teorijskog i praktičnog, koje ujedinjuje sve ljudske znanosti: ontologiju, filozofiju prirode, antropologiju, etiku, politiku itd. Radi se o univerzalnoj teologiji, usklađenoj sa svim ljudskim znanostima. Tomina filozofija predstavlja svojevrsni kršćanski aristotelizam jer ujedinjuje sve temeljne teze Aristotelove filozofije, ali je dopunjava novim sadržajima i ispravlja je kad je u raskoraku s kršćanskim naukom o početku svijeta, o neumrlosti ljudske duše i o Božjem utjecaju na zbivanja u ovom svijetu.
Izuzetnom jasnoćom uvida obradio je golem raspon ukupnoga srednjovjekovnog znanja i stekao naslov “Princeps philosophorum” (“prvak filozofa”). I pored svoje velike učenosti ostao je uvijek jednostavan, ponizan i bezazlen redovnik te je postojano odbijao sve ponuđene crkvene časti. Mistik, veliki štovatelj Presvetog Sakramenta, jednom je klečeći pred raspelom doživio susret sa Spasiteljem koji mu se obratio: “Ti si o meni tako lijepo pisao, što želiš kao nagradu?” Toma je odgovorio: “Samo tebe, Gospodine!”
Združio je u sebi najveću učenost i najdublju pobožnost. Bio je ne samo velik znanstvenik već i velik svetac. Preminuo je 7. ožujka 1274. u cistercitskoj opatiji Fossanova.
Molitva prije umnog rada koju je molio sv. Toma Akvinski prije nego bi diktirao, pisao ili propovijedao…
Neizrecivi Stvoritelju, koji si iz riznice svoje mudrosti odredio tri hijerarhije anđela i postavio ih na nebu u čudesnom redu, koji si predivno rasporedio dijelove svemira, Ti, kažem, koji se zoveš istinsko vrelo svjetla i mudrosti i uzvišeni izvor, udostoj se uputiti zraku svoje jasnosti u tamu moga uma, uklanjajući od mene dvostruki mrak u kojem sam rođen, mrak i grijeha i neznanja.
Ti, koji jezik nejačadi činiš rječitim, pouči moj jezik i položi na moja usta milost Tvoga blagoslova. Daj mi oštroumnost na shvaćanju, trajnost u pamćenju, vještinu i lakoću u učenju, temeljitost u tumačenju i obilnu milost govora. Pripravi početak, upravljaj napretkom i upotpuni završetak, Ti, koji si pravi Bog i čovjek, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.
