Martina Bilavera, stogodišnjaka iz Škabrnje, život nije mazio. No, sudeći po njegovoj vitalnosti, današnji rođendan mogao bi mu biti još samo jedan u nizu koji slijedi, prenosi HRT.
Te davne 1921. održane su u svijetu prve Olimpijske igre za žene, a u Škabrnji se kao sedmo dijete u obitelji rodio Martin.
> Starost ne znači obvezno bolest i nemoć: 8 zabluda o starenju
I u stotoj može sve sam. Šetnja mjesnom cestom svakodnevni je ritual. I praunuke su tu više radi društva nego pomoći.
– Sam se tušira, sam se brije, tako da mi nikakvih problema nemamo, kaže unuk Marin Bilaver.
> Visoki krvni tlak: Od kolijevke do duboke starosti
A sam se i informira, novine ne ispušta iz ruke.
– Mogu velika slova čitati, a ova mala tek s baterijom, kaže stogodišnji slavljenik.
Sjeća se Martin najmanje pet država i svih minulih državnika, ali jedan mu je najdraži – Franjo Tuđman.
> 7 neobičnih faktora koji utječu na gubitak memorije u starosti
U Domovinskom ratu Martin je izgubio suprugu i dva brata. Od posljedica rata i on je umalo spasio živu glavu.
– On je bio ranjen 1997., 1998., tu na minu u Škabrnji, tako da ga život nije mazio, kaže unuk Marin.
Naradio se Martin u životu, od Škabrnje do Njemačke. A bome i nahodao. Tamo 50-ih i 60-tih pješice je jednom tjedno odlazio u Gračac i Liku, što je i do 60 km u jednom smjeru.
– Ja sam bio u Lici stotinu puta! Vozio sam vino i rakiju, kupovao blago i prodavao, prisjeća se.
I novaca dosta zaradio. Pa je Martin organizirao zabavu za svoj stoti rođendan za sto uzvanika i sve platio iz vlastitog džepa.
– Čestitam svome pradidu i neka još dugo, dugo živi, rekao je praunuk Matej.
To mu je poželjelo još 11 unuka i 22 praunuka te ostala rodbina, najavivši novo druženje za 101. rođendan.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
