Svojim djelima i nastupima ubrojio se među najveće borce za pravo štovanja svetih slika.
Sveti Nicefor, biskup, rođen je oko 760. godine u Carigradu za vladanje cara Konstantina V. Kopronima. Niceforov otac bio je pisar na carskom dvoru. Braneći pravovjernost štovanja svetih slika, izgubio je život. Te borbe s ikonoklastima priredit će mnoštvo nevolja i svetom Niceforu koji je najprije vršio istu službu kao i njegov otac, a kasnije na preporuku cara Nicefora I., posvećen je za carigradskog patrijarha.
Još kao carski pisar, sudjelovao je na 2. Nicejskom saboru 787. godine.
Službu patrijarha u Carigradu vršio je od 806. do 815. kad je zbog divljanja ikonoklasta morao pobjeći iz Carigrada. Nakon 14 godina progonstva umro je na današnji dan 827. godine. Svojim djelima i nastupima ubrojio se među najveće borce za pravo štovanja svetih slika.
Dodatak: ikonoklazam (ikono- + grč. ϰλάσıς: razbijanje)
1. U crkvenoj povijesti, struja koja se (730–843) radikalno protivila likovnome prikazivanju Trojstva, Krista, Bogorodice, anđela i svetaca te javnomu (crkva, liturgija) i privatnomu štovanju svetih slika (ikonâ). Naziva se i ikonoklastija, ikonoborstvo i kipoborstvo; umjerenija struja naziva se ikonomahija. Teološki mu je temelj neizrecivost Božje transcendencije; poticaji su došli iz Staroga zavjeta, židovstva i islama, a osobito iz kršćanskih ogranaka koji zapostavljaju ljudsku narav u Kristu (doketizam, nestorijanizam i monofizitizam). Ikonoklazam su oštro provodili neki bizantski carevi (Lav III., Konstantin V. i Lav V. Armenac) uništavajući svete slike i kipove te progoneći ikonodule, osobito monahe. Ponašanje ikonoklastâ osudio je papa Grgur III. na sinodi u Rimu (731). Uz potporu carice Irene ikonoklazam je osuđen na Drugome nicejskome koncilu (778), koji je nastojao riješiti spor oko štovanja slika uvodeći razliku između štovanja (dulija) i klanjanja (latrija). Štovanje se iskazivalo stvorovima, a klanjanje samo Bogu. Osim toga, nije se štovala sama slika već onaj kojega je slika prikazivala (Krist, Bogorodica, sveci). Tako je odobrena ikonodulija, a otklonjena ikonolatrija. Koncil je odobrio samo prikazivanje Kristova lika u crkvama. Uz potporu carice Teodore sinod u Carigradu (843) odobrio je također štovanje svetačkih slika u crkvama (isključeni su kipovi).
2. U širem značenju, svako radikalno osporavanje likovnoga prikazivanja Boga, anđelâ, prorokâ i svetaca i zabrana uporabe sakralnih antropomorfnih likova u bogoslužju (židovstvo, islam, monofizitizam, kalvinizam). (encikopedija.hr)
