Zbornik radova o hrvatskom književnom povjesničaru Miloradu Mediniju sa znanstvenoga skupa održana u Zagrebu i Dubrovniku od 9. do 11. studenoga 2017., koji je uredio Tihomil Maštrović, predstavljen je u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti (HAZU) u Zagrebu.
Povjesničar Ivo Banac istaknuo je kako je Medinijeva putanja u tumačenju dubrovačke povijesti usporedna kretanju, usponu i padu dalmatinskoga narodnjačko-pravaškoga spleta okolnosti. Medini je u Zapadu 1902. vidio prostor ravnodušne nadmoći, napomenuo je Banac dodavši kako je Zapad Mediniju u prvom redu Italija, koja je zbog svoje dominacije predstavljala opasnost.
Ocijenio je kako je Medinijeva kulturna povijest prožeta spoznajama iz političke i društvene povijesti.
Naglasio je i kako je dubrovačke tragove vidio i u Ljetopisu popa Dukljanina, koji po njem nije bio jedinstveno djelo već kompozit regionalne kronike iz razdoblja oko 1020. godine i pričanja nekog barskog svećenika o dukljanskim kraljevima iz oko 1180. i dubrovačkim nadopunama 14. stoljeća.
Stanovništvo staroga Dubrovnika za Medinija je također etnički kompozit, napomenuo je dodavši kako je dalmatinska posebnost bila u hrvatsko-romanskom dvojezičju.
Govoreći o radovima, Ružica Pšihistal s Odsjeka za hrvatski jezik i književnost Filozofskoga fakulteta u Osijeku istaknula je kako su u zborniku objavljeni radovi Ive Banca, Tihomila Maštrovića, Slobodana Prosperova Novaka, Katice Čorkalo Jermić, Nine Aleksandrov-Pogačnik, Antuna Paveškovića, Dubravke Brunčić, Ivana Pederina, Ane batinić, Cvijete Pavlović, Valneje Delbianco, Preside Lazarević Di Giacomo, Hrvojke Mihanović-Salopek, Zanete Sambunjak, Jevgenija Paščenka, Andreje Sapunar Knežević, Miljenka Buljca, Lidije Bogović, Estele banov-Depope, Vinicija Lupisa, Roberta Bacalje, Ernesta Fišera, Vlaste Rišner, Josipa Dragičevića, Maje Benić Penava i Viktora Franića Tomića te rad predstavljačice.
U dodatku su, dodala je, objavljeni nacrt za Medinijev životopis Josipa Dragičevića te bibliografija, kazalo imena i literatura.
Glavni urednik zbornika Tihomil Maštrović podsjetio je kako je znanstveni skup o Mediniju održan kao šesnaesti u nizu skupova u sklopu projekta Hrvatski književni povjesničari.
Organizator skupa bili su Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu u suradnji sa suorganizatorima: Filozofskim fakultetom Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatskim filološkim društvom iz Zagreba, Ogrankom Matice hrvatske u Varaždinu, Sveučilištem Jurja Dobrile u Puli te Sveučilištem u Zadru, a pod pokroviteljstvom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i njezina Razreda za književnost.
Na znanstvenom skupu sudjelovalo je tridesetak znanstvenika iz Hrvatske i inozemstva čiji radovi su objavljeni u Zborniku o Miloradu Mediniju.
Naglasio je kako se znanstvene pretpostavke održavanja skupova o pojedinim hrvatskim književnim povjesničarima ostvaruju u okviru projekta što se izrađuje u Odsjeku za povijest hrvatske književnosti Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU.
Milorad Medini (Dubrovnik, 1874. – 1938.) hrvatski je književni povjesničar i političar. Studirao je slavistiku te doktorirao filozofiju u Beču. Radio je kao gimnazijski profesor u Dubrovniku i Splitu te je bio urednik časopisa “Crvena Hrvatska”. Za narodnoga je zastupnika u Dalmatinskom saboru bio izabran 1908., a od 1910. do 1918. bio je član Zemaljskoga odbora u Zadru.
Nakon I. svjetskoga rata pa sve do umirovljenja 1934., bio je tajnik Trgovačko-industrijske komore u Dubrovniku. U znanstvenom se radu uglavnom bavio poviješću Dubrovnika te starijom dalmatinskom i dubrovačkom književnošću. Proučavao je i izvore za stariju hrvatsku povijest, među ostalima i Ljetopis popa Dukljanina.
