Zagrebačka nadbiskupija pozvala je u srijedu svećenike i vjernike da se zbog širenja koronavirusa suzdrže od dolaska na liturgijska slavlja i skupove ako imaju simptome respiratornih infekcija te je savjetovala da se u škropionicama ne čuva i u njih ne ulijeva blagoslovljena voda.
“Primanje svete pričesti u redovitosti prilika poznaje dva oblika: na jezik ili na ruke. Sasvim je razumljivo da će u ovim neredovitim prilikama vjernici biti pričešćivani primanjem svete hostije na dlan jedne ruke, kako bi drugom rukom hostiju prinijeli svojim ustima. Neka i ta gesta u pobožnosti bude poticaj da živimo svjesni toga nebeskoga dara koji primamo.”, priopćili su iz nadbiskupije u skladu s uputama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo kako bi spriječili širenje zaraze koronavirusom među stanovništvom.
> Zbog širenja koronavirusa, Zagrebačka nadbiskupija objavila upute za vjernike
Kako se pričestiti?
Katekizam Katoličke Crkve nas podsjeća da u pripremu za pričest ide i obdržavanje posta koji je određen Zakonikom kanonskog prava. Ondje stoji: „Tko želi primiti presvetu euharistiju neka se barem sat vremena prije svete pričesti uzdrži od bilo kakvog jela i pića, izuzevši samo vodu i lijek“ (kan. 919, p. 1). Dalje Katekizam dodaje: „Tjelesno držanje (kretnje, odjeća) izražavat će štovanje, svečanost i radost trenutka kada Krist biva naš gost“ (KKC, br. 1387). Što to znači? Mislim da je vrlo jasno da se pred Krista dolazi primjereno odjeven. No, kako kretnjama izraziti štovanje, svečanost i radost?
Ako se pričest prima na ruku, položaj je takav da lijevi dlan bude na desnom, pa se onda desnom rukom uzima hostija i stavlja u usta. Dlanovi se postave u znak križa. Don Alojzije Bavčević, kanonik Prvostolnog kaptola u Splitu, dugogodišnji upravitelj marijanskog svetišta Vepric, sada duhovni asistent, ističe da pojam “Pričest na usta” i “Pričest na ruku”, koji je u redovitoj uporabi, zapravo je u sebi kriv, ne odgovara onom što se time hoće reći. Pričest je zapravo primanje Tijela i Krvi Gospodnje, čin kojim se u usta stavlja i jede njegovo Tijelo i pije njegova Krv. U tom je smislu svako primanje Tijela i Krvi Gospodnje zapravo Pričest na usta.
Odmah treba reći da ima vjernika koji smatraju da nisu dostojni rukom dodirnuti hostiju, jer su ruke „prljave”, no obzirom na sprječavanje širenja zaraze uputa je da se pričest primi na ruku, kao i da se izbjegava gesta rukovanja prilikom pružanja mira u slavlju euharistije ili u službama Božje riječi.
Važno je da se pričesti pristupa s doličnim (straho)poštovanjem, vjerom i, dakako, u stanju milosti – tj. bez teškoga grijeha na duši. Kako bi se izbjegli slični slučajevi, osobe koje primaju pričest na ruke morale bi voditi računa da im obje ruke budu slobodne. Pred svećenika za pričest ne treba, dakle, dolaziti s rukavicama na rukama, s djecom na rukama, ili pak hostiju “loviti” s dva prsta jedne ruke.
Tko prima svetu hostiju na ruku, dobro je da, po mogućnosti, učini to ovako: lijevu, malo udubljenu ruku (dlanom okrenutim prema gore) podigne do prsa, a pod nju položi desnu. Kad primi hostiju, desnom je prinese k ustima i stavi na jezik. Treba pripaziti da ništa ne padne na tlo. Svaki vjernik, kao i svećenik, mora biti jednako tako pažljiv i prema svetim česticama, kako onima koje ostaju na dlanu poslije pričesti, a još više ako se dogodilo da je hostija pala na pod. Svećenikova je dužnost voditi o tome računa, provjeriti što se točno dogodilo i pobrinuti se da se s eventualnim česticama hostije preostalima na podu dolično postupa, navodi bitno.net.
Što kada komadić hostije padne na tlo? Poslušajte odgovor koji je dao fra Perica Ostojić za medjugorje-info.com:
