Velečasni Žagmeštar izgubio je život samo zato što je bio uzoran svećenik kojeg su resile vrline odanosti služenja svojoj Crkvi

Tribina “Petar Žagmeštar – učenik, svećenik, mučenik” u organizaciji Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika i katedralne župe, održana je u srijedu 17. lipnja u Pastoralnom centru katedralne župe Uzvišenja sv. Križa u Sisku. Predavanje je održala gđa Vera Grgac, rođakinja vlč. Žagmeštra, a nazočili su mu sisački biskup Vlado Košić, kancelar Biskupije mons. Marko Cvitkušić, katedralni župnik preč. Marko Karača, kao i rođaci mučenika, te brojni Siščani.

Na početku predavanja gđa Grgac je podsjetila kako je Žagmeštar porijeklom iz župe Bistra, rođen je 1899. godine u Bistranskim Novakima, a kako je u Sisak došao 1926. godine te tu proveo skoro 20 godina sve do svoje mučeničke smrti od komunista 1945. godine. Istaknuvši njegove brojne dobre karakteristike i odluke koje je činio ovaj omiljeni sisački kateheta, predavačica je istaknula kako je zaslužio da ga se prikaže današnjim generacijama, govori o njemu i tako čuva od zaborava na trajni spomen.

Predavačica se osvrnula i na brojne svjedoke koji govore o životu vlč. Žagmeštra, te je između ostalih spomenula svećenika i Sisčanina vlč. Krešimira Ivšića i vlč. Srećka Drakslera, te sisačkog župnika Petra Lončarevića.

„Oni tvrde da je Žagmeštar bio veoma revan svećenik i vjeroučitelj, najbolji što ga je Sisak ikada imao. Da je odlično znao raditi s djecom, ministrantima i mladima. Bio je moralan, strog, ali veoma osjećajan i pravedan. Imao je čitav niz sjemeništaraca, koji su se upravo na njegovu primjeru oduševljavali za duhovni poziv. Bio je uvijek u poslu, bavio se pisanjem, bio član kulturnih, karitativnih i prosvjetnih organizacija. Imao je opće priznati ugled i kao svećenik i kao hrvatski rodoljub”, istaknula je te dodala: “Dok je Žagmeštar bio kateheta u Gimnaziji, vlč. Lončarević je bio kateheta u osnovnoj školi. On je za života govorio da je narod Žagmeštra prozvao ‘Majka sirotinje’. Nakon što je primio svoju katehetsku plaću, stvorio bi se red siromaha pred vratima njegova stana”.

“Za nekoliko je dana ostao bez novaca pa je posuđivao od kolege vlč. Lončarevića. Tako je jednom prilikom prodao svoj novi zimski kaput, da bi novac dao siromašnom ocu, udovcu s petero gladne, nezbrinute djece. Žagmeštar je uoči rata od 1938. do 1940. godine stanovao kod sisačke obitelji Despot”, pojasnila je dodavši kako su u toj se kući održavali ilegalni sastanci sisačkih komunista.

“Na jednom sastanku on je spasio i Despota i sisačke komuniste od uhićenja, skrivajući njihov propagandni materijal. Za vrijeme rata ustaške su ga vlasti saslušavale zbog skrivanja židovske obitelji u kući gospođe Vnučec, gdje je tada stanovao. Godine 1942., dok su kozaračka, uglavnom srpska djeca, bila smještena u osnovnoj školi, Žagmeštar im je svakodnevno donosio mlijeko i drugu hranu, koju je za tu prigodu sakupljao od sisačkih obitelji“, istaknula je gđa Grgac te je na kraju progovorila i o njegovoj smrti. „5. svibnja 1945. godine Sisak “oslobađa” 45. srpska udarna divizija. Grad je bio pust, kao da su svi stanovnici pomrli. Tako je bilo danima, a iza toga uslijedila su odvođenja mnogih stanovnika, trgovca i obrtnika kojima je u parku Šetališta Vladimira Nazora na glazbenom paviljonu izrečena presuda „U ime naroda“, a glasila je smrt vješanjem ili strijeljanjem.

“Neposredno iza ‘oslobođenja’ treći, četvrti dan odveden je vlč. Žagmeštar i od toga trenutka zameo mu se svaki trag. To nije rasvijetljeno niti do današnjih dana te postoji više indicija što se dogodilo, ali sigurno je da su ga ubili komunisti. Velečasni Žagmeštar izgubio je život samo zato što je bio uzoran svećenik kojeg su resile vrline odanosti služenja svojoj Crkvi i njezinim vjernicima, a poglavito mladeži. Kao svaki katolik nosio je u svom srcu, pored ljubavi za Krista, i svoju veliku ljubav za domovinu, za Hrvatsku“, zaključila je predavačica.

Nakon predavanja svoje svjedočanstvo iznijela je učenica vlč. Žagmeštra gđa Vera Sušnik, pročitano je i svjedočanstvo gđe Irene Marić, a nova saznanja o mogućem mjestu smrti iznio je sisački povjesničar Lojzo Buturac. On je upoznao okupljene kako postoje određeni dokazi da su partizani vlč. Žagmeštara bacili u Savu, kao što su to učinili i sa 140 ranjenika iz sisačke bolnice.

Okupljenima se obratio i biskup Košić koji je najavio kako će 28. lipnja ispred katedrale biti blagoslovljen spomenik vlč. Petru Žagmeštru, te kako će od toga dana i Pastoralni centar katedralne župe nositi njegovo ime. Na kraju svima nazočnima na dolasku zahvalila se predsjednica sisačkog ogranka Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika gđa Ankica Potkonjak.