Malo ljudi zna da je Gotovinin otac Milan bio ribar sa otoka Pašmana, točnije rodom iz mjesta Tkon nasuprot Biograda na moru. Tamo je naš Ante i rođen na današnji dan 1955. godine.
A kada se je vratio iz Haaga kao nevin vojnik i slobodan čovjek- i ban Jelačić je na glavnom zagrebačkom trgu ‘zaplakao’ od sreće sa Zagrepčanima! Dva velikana i dvojica pobjedničkih vojskovođa zajedno na glavnom trgu kao simboli hrvatske slavne vojne povijesti.
Tako je tih nezaboravnih dana bilo u cijeloj domovini – radost, suze, nada i zahvalnost Bogu.
Gotovinina majka Ana izgubila je život 4. ožujka 1959. štiteći djecu od eksplozije mine kojom se u blizini kuće lomio kamen. Obitelj se iz Pašmana preselila u Pakoštane, a brigu o djeci preuzela je teta Marija Miočev. U dobi od 17 godina postaje pripadnik francuske Legije stranaca. Služio je u 2. padobranskoj pukovniji.
U Hrvatsku se vraća u lipnju 1991. stupivši u Zbor narodne garde gdje vrši obuku mladića koji su se prvi javili u obranu Hrvatske u gardijske brigade.
Sudjeluje u teškim borbama u Zapadnoj Slavoniji (Novska, Nova Gradiška) u sastavu 1. gardijske brigade, prvo kao branitelj, a zatim kao zapovjednik. Nakon ranjavanja i oporavka, nakratko pukovnik Gotovina odlazi za zapovjednika HVO Livno.
Od 1992. do 1996. kao brigadir obnaša dužnost zapovjednika Zbornog područja Split, a nakon toga je glavni inspektor obrane. Ante Gotovina je dao veliki doprinos u ustrojavanju dočasničkog obučnog središta u Šepurinama pokraj Zadra.
Brzo je vojno napredovao, te je u činu brigadira u bio jednim (uz Janka Bobetka i Antu Rosu) od glavnih zapovjednika u operaciji Maslenica. Za vrijeme operacije Maslenica u siječnju 1993 imao je osnovni zadatak ovladati Zemunikom, Škabrnjom i osigurati bokove 4. gardijske brigade koja je napredovala prema Kašiću i Paljuvu. Tijekom operacije dobiva zadatak da organizira prihvat i trenutno uvođenje u liniju obrane bojne 3. gardijske brigade iz Osijeka koja je u ključnom trenutku operacije helikopterima prebačena iz Lučkog do Zadra, te spriječila pad Kašića čija je obrana bila ključ za slom soldateske Ratka Mladića.
Kao general pobjedničke Hrvatske vojske organizira i vodi više ključnih vojnih operacija 1994. i 1995: obranu Livna i Tomislavgrada,, dugotrajni “puzeći rat” u kojem je tijekom desetak mjeseci lomljena srpska obrana u Livanjskom polju, obroncima Dinare i Šatora, osvajanje Glamoča i Bosanskog Grahova, te opkoljavanje Knina što je stvorilo preduvjete za brzo i uspješno izvršenje operacije Oluja.
Nakon toga, Gotovina je u drugoj polovici 1995. glavni zapovjednik združenih snaga HV i HVO u operaciji Maestral, kada je potpuno razbijena vojska Srba, a hrvatske snage su došle na udaljenost svega 23 kilometra od Banja Luke s perspektivom da je osvoje za 2-3 dana. Sve je to stopirano prijetnjama međunarodne zajednice.
Dana 29. 9. 2000. godine predsjednik Stjepan Mesić razriješio je, šokirajući hrvatski narod, dužnosti i umirovio ratnog heroja generala Antu Gotovinu zajedno sa još šest visokih časnika HV-a zbog potpisivanja otvorenog pisma u kojem se novoj SDP-ovoj vlasti sugeriralo da ne dozvoli kriminalizaciju Domovinskog rata.
Nakon podizanja neosnovane optužnice u Haagu koja je praktički teretila Gotovinu i hrvatsko ratno vodstvo za “zločinačko udruživanj” 2001. godine, Gotovina se odbija predati i provodi naredne četiri godine skrivajući se pred nepravdom i progonom. Mnogi su ga se političari, osobito iz dvije najveće stranke, odricali tih dana, a osobito je ostala upamćena sramotna izjava HDZ-ovog stratega Vladimira Šeksa. Uhićen je 7. prosinca 2005. na Kanarskom otoku Tenerife, tri dana kasnije je prebačen u Haag.
Spletkarska međunarodna politika predvođena Velikom Britanijom nastoji dokazati da je sam vrh hrvatske države odgovoran za izmišljeni genocid nad Srbima. Sve te optužbe su kasnije pale u vodu, ali tih godina bilo je jako teško i Anti Gotovini i hrvatskim generalima. Nakon vrlo opsežnog i kompliciranog suđenja sva trojica su 2012. godine oslobođena svih optužbi: sud je utvrdio da naši generali i Hrvatska 1995. godine nije počinila nikakav genocid niti sustavne zločine nad civilima u Domovinskom ratu.
Bila je to povijesna odluka za generala Gotovinu, Hrvatsku vojsku i hrvatski narod!
Tekst se nastavlja ispod oglasa
