U Bosni je dobro znano mjesto Deževice (Kreševo), gdje se nalazi špilja i voda sv. Jakova koju narod naziva i čudotvornom. U špilji je, prema predaji, obitavao svetac dok je boravio u Bosni, a prema preporuci sveca jedno dijete, slijepo od rođenja, progledalo je opravši se vodom s izvora. Na ovo mjesto i danas dolaze mnogi nevoljnici kojima bivaju uslišane molitve po zagovoru sv. Jakova.
Da se na ime Isusovo prigne svako koljeno, želja je apostola Pavla (Fil 2,10). Tu želju u svome srcu žarko je nosio veliki franjevac iz 15. stoljeća, svetac koji je u mnogočemu obogatio život Crkve i čija poruka je itekako aktualna u današnjem vremenu.
Današnji svetac, sveti Jakov Markijski, rođen je 1394. godine u mjestu Monteprandone, pokrajina Marche (otuda nadimak Markijski) u Italiji i kršten pod imenom Domenico. Rano ostaje bez oca i već kao siroče od sedam godina čuva ovce. Uplašen, nakon jednog susreta s vukom, pobjegao je rođaku svećeniku u susjedni grad. U mjestu Ascoli završio je osnovno i srednje obrazovanje, a u Perugi doktorirao iz građanskog prava. Nakon posjeta Asizu u sebi osjeća Isusov poziv te stupa u franjevački red. Zavjete je položio 1416. godine uzevši ime Jakov (Giacomo). Teologiju je studirao kod poznatog franjevca sv. Bernardina Sijenskog koji mu je usadio u srce ljubav prema pobožnosti Imenu Isusovu. Umro je u Napulju 28. studenoga 1476. godine, piše svjetlorijeci.ba
Čudesan je život ovoga sveca. Naviještao je Evanđelje nevjerojatnom snagom vjere, ne samo rodnom Italijom nego je, prema papinom nalogu, prokrstario: Poljsku, Češku, Mađarsku i Bosnu propovijedajući protiv krivovjeraca i različitih pošasti onoga vremena. Svojom riječju tisuće je privukao Bogu i Crkvi.
U odvraćanju od magije i praznovjerja koje je, slično kao i danas, bilo rašireno među narodom, sv. Jakov ima moćno sredstvo i lijek: „zapis” Imena Isusova – blagoslovljeni komadić papira ili drveta na kojem stoji napisano: „IHS” (Iesus Hominum Salvator – Isus Spasitelj ljudi). Sva čudesa sv. Jakova vezana su uz zazivanje Imena Isusova. Ovaj svetac poručuje kako je važno sa strahopoštovanjem izgovarati Ime Isusovo. U tom Imenu je snaga i naše otkupljenje i njemu se valja utjecati i s vjerom ga u srcu nositi.
Treba razmisliti kako se mi, današnji (ne)vjernici odnosimo prema Isusovom Imenu? Svjesni smo kako se ono pogrđuje na svakome koraku, da se malo drži do napisane Isusove riječi i snage njegova Imena. Dobro je podsjetiti se na poštovanje sv. Franje Asiškog prema napisanim svetim riječima kada veli u svojoj Oporuci: „Gdje god na nedoličnim mjestima nađem presveta imena i njegove napisane riječi, pokupit ću ih i molim da se pokupe i stave na dolično mjesto.”
Velik je popis čudesa u životu ovoga sveca. Ako ozbiljno shvatimo Isusove riječi da će oni koji vjeruju u njega činiti i veća djela od onih koja je On činio (usp. Iv 14,12), onda vidimo da se Isusovo obećanje stvarno ispunilo u osobi sv. Jakova.
U Bosni je dobro znano mjesto Deževice, gdje se nalazi špilja i voda sv. Jakova koju narod naziva i čudotvornom. U špilji je, prema predaji, obitavao svetac dok je boravio u Bosni, a prema preporuci sveca jedno dijete, slijepo od rođenja, progledalo je opravši se vodom s izvora. Na ovo mjesto i danas dolaze mnogi nevoljnici kojima bivaju uslišane molitve po zagovoru sv. Jakova.
Sveti Jakov Markijski među Hrvatima i katolicima Srednje Bosne:
