Baš kao što su francuski impresionisti ovjekovječili francuske krajolike, Crnčić je na slikarsko platno prenio pejzažni kolorit sjevernog Jadrana, dok je Celestin Medović opsesivno slikao krajolike južnog Jadrana, ponajprije Pelješca, a Ferdo Kovačević dolinu rijeke Save.
Menci Klement Crnčić (1865-1930) prvi je prepoznao kvalitetu našeg krajolika i upisao ga svojim kistom u europsku dionicu pejzažnog slikarstva. Uzdignuo je, među važnim europskim slikarima, pejzaž na visoko mjesto u hijerarhiji slikarskih tema 19. i 20. stoljeća, tematskog korpusa u kojem je do tada uvelike dominirala sakralnost.
Rođen je 3. travnja 1865 godine. Završio je vojnu akademiju u Beču, da bi potom počeo i završio umjetničko školovanje na Akademijama umjetnosti. Kratko je podučavao slikarstvo u Školi za umjetnost i obrt u Zagrebu, ali je već 1894. napustio taj posao i otišao u Beč i München kao stipendist, kako bi proučavao grafičke slikarske vještine. Bio je prvi hrvatski umjetnik koji je napustio strogi linearni stil u grafici u korist tonskih prijelaza.
Godine 1903., sa slikarem Bela Čikošem, otvorio je prvu privatnu školu slikarstva u Zagrebu, koja se polako razvila u Akademiju umjetnosti. Do kraja života je predavao u toj instituciji.
Godine 1919. postao je član Hrvatske akademije nauka i umjetnosti (tada JAZU), a od 1920-1928. upravljao je Strossmayerovom galerijom starih majstora.
Njegove rane slike pokazuju utjecaje realizma karakterističnog za münchenski krug, dok njegove slike hrvatske obale koje je radio u plenerističkom stilu pokazuju svjetliju paletu boja i hrabriju upotrebu svjetlosti. U ovom dijelu njegovog opusa primjetan je utjecaj zagrebačke kolorističke škole čiji je predvodnik bio Vlaho Bukovac.
Baš kao što su francuski impresionisti ovjekovječili francuske krajolike, Crnčić je na slikarsko platno prenio pejzažni kolorit sjevernog Jadrana, dok je Celestin Medović opsesivno slikao krajolike južnog Jadrana, ponajprije Pelješca, a Ferdo Kovačević dolinu rijeke Save.
Menci Clement Crnčić umro je u Zagrebu 1930. godine.
