Pogrbljen iznad debele knjige George Zaarour služi se povećalom kako bi pročitao i preveo natpis na aramejskom – biblijskim jezikom Isusa Krista koji nestaje iz svakodnevne upotrebe u njegovu selu.
Taj 62-godišnjak jedan je od posljednjih stručnjaka za drevni jezik, koji je u sirijskom selu Maluli, jednom od najstarijih kršćanskih naselja na svijetu, preživio dvije tisuće godina.
Aramejski se tom planinskom selu nekoć naveliko koristio, ali danas ga još govori svega nekoliko ljudi.
“Aramejski je u opasnosti. Ako se ovako nastavi, nestat će za pet do deset godina”, kaže Zaarour, koji skuplja knjige i enciklopedije na aramejskom i dane provodi prevodeći drevni semitski jezik koji je bio u širokoj upotrebi na Bliskom istoku u počecima kršćanskog doba, a korijeni su mu iz 10. stoljeća prije Krista.
“Danas 80 posto mještana ne govori aramejski, a preostalih 20 posto stariji su od 60 godina”, rekao je.
Uklesana u stijenu, prepuna crkava, samostana i manastira, Malula je simbol kršćanske prisutnosti u području Damaska.
Hodočasnici iz cijeloga svijeta nekad su dolazili u selo da vide drevna vjerska zdanja i čuju aramejski na ulicama.
Sirijski građanski rat promijenio je sve.
Džihadisti su osvojili selo 2013. godine, što je većinu kršćana prisililo da ga napuste. Režimske snage vratile su kontrolu nad Malulom iduće godine, ali dvije trećine izbjeglih još se nije vratilo.
Zadnji ljudi na svijetu
Mnogi od mještana utočište su pronašli u 55 kilometara udaljenom Damasku i oko njega. Dio ih je otišao u inozemstvo.
“Ratna generacija rađa se izvan Malule, u Damasku ili drugdje i prvo nauče arapski”, kaže Zaarour.
On je autor tridesetak knjiga na aramejskom i dobro je poznat u sirijskim akademskim krugovima.
Godine 2006. osnovao je centar za aramejski u Maluli, ali je ustanova zatvorena nakon početka rata.
Načelnik sela, 80-godišnji Elias Thaalab kaže da se u Maluli ponose svojim sumještaninom.
“Mislim da je George Zaarour jedini stručnjak za aramejski u Siriji. Ima mladih učitelja koji pokušavaju naučiti jezik, ali on je jedini koji ga poznaje u dubinu”.
Thaalab naglašava kako je očuvanje aramejskog važnije od svega.
“Više od 2000 godina čuvamo jezik Isusa u svojim srcima. Mi smo među zadnjim ljudima na svijetu koji ga znaju”.
Ali od 6000 ljudi koliko ih je živjelo u selu prije rata, samo ih se 2000 vratilo.
Malula, što na aramejskom znači “ulaz”, najpoznatije je od tri sela oko Damaska u kojima se jezik još koristi.
Nekoliko dijalekata i derivata aramejskog govori se na sjeveroistoku Sirije, u dijelovima Turske i na sjeveru Iraka, kaže lingvist Jean-Baptiste Yon, stručnjak za drevne jezike.
S oca na sina
Osnovnoškolaca je u selu sve manje. U prvi razred ih je ove godine krenulo svega trideset.
U učionici ružičastih zidova, prvašići sjede za drvenim klupama i recitiraju pjesme na aramejskom.
Budno ih nadgleda učiteljica Antoinette Mokh. “Aramejski se u Maluli generacijama prenosio s oca na sina.. To je jezik doma. Ali ova su djeca rođena u izbjeglištvu”, kaže.
Njoj su 64 godine i učiteljica je cijeli radni vijek. “Ali ne mogu u mirovinu jer me nema tko zamijeniti”, naglašava.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
