(VIDEO) Ovog vikenda mladi Splićani planinare na 11. Planinarskom križnom putu: Hodaju trasom Bugojno-Kupres-Rama

Foto: facebook/ Skac St

Na trasi Bugojno-Kupres-Rama ovog vikenda, 6. i 7. listopada, održat će se 11. Planinarski križni put mladih u ogranizaciji Studentskog katoličkog centra Split.

Okupljanje kod jedne od najvećih crkava u BiH- u Bugojnu

Rano ujutro u subotu 6. listopada grupa hodočasnika pod organizacijom SKAC_ST-a (oko 300 mladih) i duhovnim vodstvom fra Ante Bešlića i fra Ante Vučkovića počinje svoj put.

Autobusi iz Splita kreću prema Bugojnu gdje se sastaju s ostalim mladim hodočasnicima iz Zagreba, Kupresa, Rame, a i onim domaćima iz Bugojna.

Okupljalište hodočasnika je crkva sv. Ante Padovanskog u Bugojnu koje je poznata kao jedna od najvećih crkava u Bosni i Hercegovini.

Župa Bugojno trenutno broji oko 5000 župljana, a prije Domovinskog rata u Bugojnu je živjelo 16.000 Hrvata koji su kroz nadolazeće godine ratnih zbivanja protjerani iz svojih domova i većinom se nisu vratili.

Nakon uvodnih riječi organizatora (Studentski katolički centar Split (Skac_St)) i fra Hrvoja Radića, župnika Župe sv. Ante Padovanskog Bugojno, te kratke okrepe hodočasnici kreću prema Veseloj Straži.

Na tom povjesnom mjestu mladima je od strane Grada Bugojna i domaćina, gosp. Huseina Smajića organiziran doručak.

Čut ćemo nevjerojatnu priču gosp. Smajića, bugojanskog poduzetnika koji je sasvim slučajno otkrio ostatke crkve što je izgubljena na njegovoj zemlji čekala gotovo punih šest stoljeća da je netko pronađe. U zemlji gdje su se donedavno vjerski objekti nemilice rušili, pojavio se čovjek koji želi obnavljati. Smajić je odlučio pokloniti tu zemlju nadbiskupiji, a da stvari budu još neobičnije financijski pomaže izgradnju nove crkve 100-injak metara niže od iskopina stare. Njegova ideja stigla je do Vatikana i pape Franje, a posjetio ga je i kardinal Vinko Puljić.

Nevjerojatne priče iz prošlosti krajeva kroz koje će se prolaziti!

Mladi će vidjeti i crkvu u gradnji, a također i ostatke srednjovjekovne crkve o kojoj su do tada postojali samo pisani tragovi, a prema nekim procjenama datira iz 13. stoljeća. Najpoznatiji zapis o njoj kaže da je 1406. godine u toj crkvi održan kapitul bosanske franjevačke vikarije „od sve Bosne“ te da ju je pohodio sam bosanski kralj Stjepan Ostoja!

Nakon uvodne molitve na mjestu ove crkve koju je u svom bijegu pred Turcima, vjeruje se, pohodila i zadnja bosanska kraljica, blažena Katarina Kosača-Kotromanić (nakon pada Bosne 1463. godine) mladi nastavljaju “njenim putem” preko planine Kalin prema Kupreškoj visoravni.

Na tom će nam putu posvjedočiti i sudionik povijesne Bitke za Kupres 1992.g.

To je jedna od prvih velikih bitaka u ratu u Bosni i Hercegovini na najvažnijem strateškom području tog rata cjelokupne Bosne i Hercegovine te velikog dijela Hrvatske.

Gospodin Frano Aničić, član Kupreške bojne na tom je terenu izvlačio četvoricu ranjenika (među kojima je bio i general Željko Glasnović), nakon propalog pokušaja da ih izvuče na prikolici traktora.

Uistinu fascinantnu priču o tim događajima čut ćemo vjerojatno baš od njega i njegovog suborca Marija Bagarića.

Mladi će slušati o teškoj sudbini Kupresa tijekom Drugog svjetskog rata

Nakon toga mladi nastavljaju prema lokalitetu Ogledala- Kukavice (Kupres) gdje će također (kao i na svim značajnim lokalitetima prije toga) imati postaju križnog puta i par riječi domaćina o ovom značajnom mjestu.

Na tom se mjestu naime nalazi masovna grobnica preko sedamdeset nedužnih Kuprešaka pobijenih u zločinu 1943., u komunističkoj odmazdi nakon velikih bitki za Kupres u 2. svjetskom ratu.
Tek prije 5 godina te su žrtve ekshumirane i dostojno pokopane, nakon više od sedamdeset godina šutnje!

Naime, nakon što su u listopadu 1943. komunističke postrojbe ušle u nebranjeni grad Kupres, izdvojile su preko sedamdeset nedužnih ljudi – mahom hrvatskih civila, te ih nemilosrdno poubijale u šumi na Ogledalima iznad sela Kukavice, gdje su postojale prirodne jame – jezerine, a potom ih pobacali u jednu od takvih jama. Da zlo bude potpuno, preostali hrvatski živalj tijekom listopada 1943. protjeran je s cijele Kupreške visoravni, a oko mjesec i pol dana kasnije (11. prosinca 1943.), izvršavajući zapovijed komunističkog stožera, hrvatska sela i grad Kupres spaljeni su do temelja!

Kupres je tada zavijen u crno, a olovne godine koje su slijedile bile su vjerojatno najteže u povijesti ovog kraja i ovih ponosnih ljudi – kojima ovim hodočašćem također želimo odati počast i donijeti svjetlo vjere i nade!

Mladi nastavljaju prema glacijalnom Kukavičkom jezeru, jednom omiljenih izletišta ljudi kupreškog kraja i šire gdje će imati pauzu za ručak i odmor.

Bogati nalazi ispod današnje crkve Sv. Ivana Krstitelja u Otinovcima

Nastavljajući svoj put, pred sam ulaz u grad Kupres posjetit će Otinovce i crkvu sv. Ivana Krstitelja u Otinovcima.

Ona je jedinstven primjer da su na istom mjestu podignute četiri crkve iz različitih perioda. Ostaci ranijih crkvi iz 5. stoljeća (Ranokršćanska bazilika), 15. stoljeća (Crkva sv. Trojstva) i 19. stoljeća (Crkva sv. Ivana Krstitelja), proglašeni su za nacionalni spomenik BiH.
Srednjovjekovna zavjetna crkva sv. Trojstva (tada su se Otinovci zvali Vrila), podignuta je na temeljima bazilike (tada se to nije znalo), a crkvu je podigla bosanska kraljica Katarina Kosača-Kotromanić. Tadašnji papa Nikola V. dao je potpuni oprost svim hodočasnicima koji hodočaste u nju. Tradicija traje do danas, kada 18. lipnja počinje šestodnevni spomen na papu Nikolu V., njegovo pismo i kraljicu Katarinu.

Pred smiraj dana mladi prolaze zadnju dionicu i dolaze u sam centar Kupresa.

Crkva Svete Obitelji vidi se sa čitavog okolnog područja, dominira nad visoravni i spremno dočekuje hodočasnike koji će u njoj imati svetu Misu i klanjanje. Kupreška crkva jedna je od najvećih u BiH, a napravljena je nakon što je stara tijekom rata pretvorena u prah!
Upravo na ruševinama stare mladi će se također zaustaviti da bi razmatrali jednu postaju križnog puta.

Nakon sv. Mise koju će s duhovnicima iz Splita slaviti i župnik don Tomislav Mlakić, domaćini Kuprešaci ugostit će mlade na večeri u ŠRC Čajuša, podno samog skijališta, gdje će se okrijepiti toplim obrokom i čajem, ali i druženjem s domaćinima.

Nakon noćenja u osnovnoj i srednjoj školi u Kupresu mladi u nedjelju 7. listopada nastavljaju svoj put preko Kupreškog polja.

Put prema Rami: spomen kuća Dive Grabovčeve, vidikovac nad Ramskim jezerom…

Rano ujutro na jednoj od najvećih europskih farmi goveda organiziran im je doručak koji donira vlasnik, g. Slaven Papić Perčinović.

Odatle mladi kreću kroz predivne šume i proplanke prema Rami.

Zastat će i na Zahumu, u općini Prozor-Rama, kod spomen-kuće Dive Grabovčeve.

Kako legenda kaže, rođena je upravo tu u vremenu turske vladavine na tim prostorima. Jednom prilikom kada je sa svojim prijateljicama bila na mjesnom bunaru, pored njih nailazi turski mladić Tahirbeg s Kupresa i odmah je zapazio lijepu djevojku. Tahirbeg se zaljubljuje u djevojku i jednom prilikom ju prosi. Diva, koje je prema legendi bila izrazito pobožna i odana katoličkoj vjeri, tu prošnju odbija jer se ne želi udati za Turčina. Bježi na Vran-planinu. Tu je Tahirbeg pronalazi i pokušava silovati, ali djevojka odbija nasilnika koji je ubija nožem. Diva je pokopana na Kedžari, mjestu gdje je ubijena – to je mjesto bilo početna točka 9. PKP-a (Blidinje – Rakitno – Kongora).

Kako dan odmiče mladi se približavaju samom Ramskom jezeru.

Pogled na njega puknut će kod spomen-križa na jednom vidikovcu nad jezerom.

Ploča podno tog križa predivno veli:
“Na Zahumu u znaku križa živjeli su i umirali naši preci. Nadamo se da će pod ovim znakom živjeti i budući naraštaji Hrvata na ovim obroncima planine Raduše!
To je naša vjera! To je naša nada!”

S tom mišlju mladi silaze do samog jezera i mjesta Rumboci u Rami.

Kroz povijest Rama je bila ranjavana kao i većina hrvatskih mjesta u BIH. Za vrijeme turskih osvajanja fratri u progonstvu zajedno sa dijelom puka biježe u Sinj, noseći sa sobom sliku Gospe od Milosti danas svima znanu kao sliku Gospe Sinjske.

Tijekom II. Svjetskog rata u Rami su stradale tisuće ljudi, nekoliko sela je zapaljeno, a gotovo svi muškarci pobijeni.

Nakon što su partizani u srpnju 1942. god. zapalili crkvu, ubili gvardijana Jurkovića i nešto kasnije kapelana Sliškovića, došli su četnici te 8. i 9. listopada iste godine izvršili pokolj više od devet stotina nedužnih ljudi.

60-tih godina Ramu je zadesila nova nevolja, izgradnja umjetnog akumulacijskog jezera. Plodna naseljena dolina bila je potopljena, odlukom tadašnje Jugoslovenske vlasti kako bi se zadržala voda za niže neretvanske akumulacije. Teška povijest utjecala je na raseljavanje Ramaca po cijelom svijetu.

Završetak hodočašća u samostanu Rama-Šćit 

Samostan i župa Uznesenja Marijina (Rama- Šćit) konačni je cilj ovog hodočašća tj. Planinarskog križnog puta.

Šćit je neveliko naselje, koje se do 1968. god. izdizalo iznad plodne i pitome kotline kroz koju je protjecala rijeka Rama s pritokama Buk i Krupić.

Kada je spomenute godine novoizgrađeno akumulacijsko jezero potopilo velika područja Ramske doline Šćit je ostao na malom poluotočiću zajedno s franjevačkim samostanom i crkvom.

Franjevci, koji u Bosni djeluju od konca 13. stoljeća, podigli su samostan u Rami najvjerojatnije u 15. st., prije dolaska Turaka.

O povijesti samostana i cijele Rame pripovjedit će župnik i gvardijan fra Andrija Jozić koji je zajedno s župljanima organizirao zakusku za umorne mlade hodočasnike.

PKP završava svetom Misom u crkvi koju će zajedno slaviti hodočasnici i domaćini iz Rame i nakon nje imati agape-druženje uz pjesmu, u samostanu.

Kasno u noć mladi stižu natrag u Split i iščekuju novi PKP u korizmi sljedeće godine! 🙂

Planinarski križni put je pobožnost za mlade (i sve koji se tako osjećaju) koja se održava dva puta godišnje: korizmeni i jesenski. Traje dva dana, redovito subotu i nedjelju. Sastoji se od dvodnevnog hoda po nekom području i obilaženju četrnaest sakralnih objekata koji se tamo nalaze i kod kojih se razmatra po jedna postaja križnog puta. Hod je uvijek popraćen molitvom i žrtvom, ali i zajedništvom, pjesmom, smijehom, prijateljstvom i upornim savladavanjem prepreka.

PKP_St kroz povijest:

U režiji Skac_St-a održano je do sada 10 PKP-ova i to redom:

1. PKP – jesen 2013.(Strožanac – Perun – Omiš)
2. PKP – korizma 2014.(Kaštela – Kozjak – Trogir – Čiovo)
3. PKP – jesen 2014.(Zagvozd – Biokovo – Vepric)
4. PKP – korizma 2015.(otok Hvar , suradnja: Ekosspiritus Samobor)
5. PKP – jesen 2015.(Kamešnica – Otok – Sinj)
6. PKP – korizma 2016.(Solin – Mosor – Omiš)
7. PKP – jesen 2016.(Dinara – Vrlika – Knin)
8. PKP – korizma 2017.(Visoka – Brštanovo – Klis)
9. PKP – jesen 2017.(P. P. Blidinje – Rakitno – Kongora)
10. PKP – korizma 2018.(Cista Velika – Blato n/C – Gata)
11. PKP – jesen 2018. (Bugojno – Kupres – Rama) – loading 😉

Galerije slika s tih PKP-ova možete pogledati u albumima na facebook stranici Udruge.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr