Na današnji dan Hitler je postao članom Njemačke radničke stranke iz koje je izrasla zloglasna Nacionalsocijalistička stranka Njemačke, skraćeno nacisti. Iako ih se tradicionalno opravdano svrstava u ekstremnu desnicu, mnogi analitičari primjećuju i jasne socijalističke (ljevičarske) ideje u toj stranci. Sam Hitler je izjavio da nije ni na lijevoj ni na desnoj strani političke lepeze, već da baštini ono „čisto“ od obadvije naizgled suprotne opcije.
Na današnji dan 12. rujna 1919. mladi Adolf Hitler, jedan od glavnih krivaca za smrt milijuna ljudi, učlanio se u Njemačku radničku partiju (njemački: Deutsche Arbeitpartei, skraćeno DAP). Kasnije stranka mijenja ime pod kojom je postala širom svijeta poznata kao zloglasna, totalitaristička i genocidna Nacionalsocijalistička njemačka radnička stranka (njemački: Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei, skraćeno NSDAP).
Nakon što se vratio iz vojske u kojoj je služio u Prvom svjetskom ratu, Adolf Hitler poslan je kao vojni doušnik na sastanak Njemačke radničke stranke. Na sastanku se žestoko posvađao s jednim od sudionika. Šef stranke Anton Drexler bio je impresioniran Hitlerovim govorničkim sposobnostima pri toj svađi i pozvao ga je da se učlani u stranku. Hitleru su se svidjele Drexlerove antisemitske, nacionalističke i antikapitalističke (socijalističke) ideje, pa je prihvatio poziv i učlanio se u stranku. Uskoro je Hitler postao jedan od vodećih članova stranke. 28. srpnja 1921. Hitler je postao šef stranke zamijenivši Drexlera, a uskoro je uzeo i naziv stranačkog Führera.
Sam Hitler potvrdio socijalističke ideje u nacizmu
Ono što je zanimljivo da je stranka inicijalno u imenu imala naziv radnička, a kasnije i socijalistička. Premda su sve donedavno mnogi teoretičari zbog uskogrudnog i agresivnog šovinizma i mržnje (ponajprije prema Židovima, a onda Romima, Slavenima , Mađarima i drugim ne-arijevcima), svrstavali Hitlerovu stranku isključivo u ekstremnu desnicu, naziv socijalistička jasno potvrđuje da je u toj stranci bilo i ljevičarskih socijalističkih ideja. Te ideje su bazirane na nacionalnom socijalizmu, za razliku od sovjetskih i komunističkih ideja koje su bile bazirane na agresivnom internacionalnom socijalizmu. Stoga im se neopravdano, možda i namjerno, oduzima i dio ljevičarskog identiteta.
Kada je u jednom intervjuu upitan da li je on i nacisti ‘građanska desnica’ kako mu imputiraju njegovi protivnici, Hitler je odgovorio da nacizam nije striktno ni lijevi ni desni, već da nastoji zadržati ‘pročišćene’ elemente iz obadva tabora: „Iz tabora građanske tradicije zadržavamo nacionalnu odlučnost, dok iz materijalističkih marksističkih dogmi zadržavamo živi, kreativni socijalizam.“ (Adolf Hitler, Max Domarus. The Essential Hitler: Speeches and Commentary. pp. 171, 172-173.)
