Sigurnosni stručnjak Gordan Akrap komentirao je stanje na ukrajinskom bojištu i događaje u Belgorodu. U Newsnightu N1 televizije osvrnuo se i na stanje u Bahmutu gdje se već mjesecima vode krvave borbe.
Legija Slobode Rusije, koja sebe opisuje kao antikremaljsku miliciju koja želi osloboditi Rusiju od Vladimira Putina, rekla je da je prešla granicu i zauzela naselje Kozinka, dok je slala jedinice u grad Grajvoron u ruskoj regiji Belgorod. Još jedna antikremaljska milicija, Ruski dobrovoljački korpus, koju vodi istaknuti ruski nacionalist, također je kazala da je sudjelovala u napadu. Kasno u ponedjeljak objavila je videosnimku na kojoj se vidi, kako je rečeno, borac koji pregledava zarobljeno oklopno vozilo.
Rastući kaos u pograničnoj regiji Belgorod, gdje su lokalne vlasti u ponedjeljak navečer proglasile “protuteroristički režim”, rijedak je slučaj u kojem su se ruska sela suočila licem u lice sa sukobom koji je njihova vojska pokrenula diljem Ukrajine.
Akrap kaže kako je problem ustvrditi što je potpuna istina oko ovog što se dogodilo u Belgorodu i dodaje kako je bolje govoriti o posljedicama ovoga, odnosno do čega su ova događanja u Belgorodu dovela.
Granica propusna kao švicarski sir
“Pokazalo se da je granica između Rusije i Ukrajine, pogotovo onog dijela koji je bio snažno izložen ratnim djelovanjima, pogotovo s ruske strane, praktično je propusna kao švicarski sir”, kaže Akrap.
>Ukrajina predlaže stvaranje demilitarizirane zone od 100 km između njih i Rusije
Dodaje da su pripadnici paravojnih formacija ruskog naroda koji se bore protiv Putinovog režima bez problema prošli u granično područje i borbeno djelovali te napali objekt ruske tajne službe FSB-a.
Akrap je podsjetio da su se i ranije događale slične situacije, ponekad i po 400 kilometara udaljeno od granice te da su bili “neobjašnjeni” napadi na ruske zračne baze, transportna i logistička središta i željeznicu.
“Mislim da ne treba oko ovog napada tražiti odgovornost Ukrajine, već treba sve pripisati jedan cijeli niz složenih aktivnosti i djelovanja pojedinih grupacija koje se bore na strani Ukrajine u Rusiji. A s druge strane ne sumnjam da će to koristiti kao jedno od testiranja stanja spremnosti, organiziranosti, opremljenosti ruskih oružanih snaga u procesu planiranja izvođenja protuofenzive koja će očekuje da će krenuti u vrijeme i na mjestu i na način i opsegu na koji se to ukrajinske snage odluče”, rekao je Akrap.
Akrap je govorio i o razvoju situacije u Bahmutu. Evgenij Prigožin, šef ruske privatne plaćeničke skupine Wagner koja je ključna u napadu na grad, na komunikacijskoj platformi Telegram je kazao da “teške, krvave bitke” i dalje traju te da su njegovi vojnici nadomak osvajanja samog Bahmuta.
Prigožin je ranije iznosio suviše optimistične vojne procjene. Ukrajina je u nedjelju rekla da se i dalje bori za kontrolu nad istočnim gradom Bahmutom, nakon što je predsjednik Volodimir Zelenski ranije kazao da je grad “još samo u našim srcima”, dok ruski predsjednik već čestita na “oslobađanju grada” i obećava priznanja.
Borba za Bahmut je klasična bitka iz I. svjetskog rata
Akrap smatra da napadi na Bahmut ukrajinskih snaga su učinjeni iz više razloga, od toga da se olakšava povlačenje ostatka ukrajinskih snaga iz tog grada, do postavljanja uporišta kako bi brzim udarima s bokova ruske snage opkole i učine teško održivima u prostoru koji se može gađati raketnim i topničkim sustavima.
>Noam Chomsky: Rusija se u Ukrajini ponaša humanije nego što se SAD ponašao Iraku
Naglasio je i da je jedan od ciljeva ukrajinskih udara na Bahmut vezivanje dodatnih ruskih oružanih snaga, njihovo iscrpljivanje te vezanje dodatnih postrojbi na to područje kako bi se spriječio mogući ukrajinski udar no dodaje kako takvim razvlačenjem obrambenih ruskih linija otvorili prostor vlastiti za protunapad.
“Nemojmo zaboraviti da Rusi brane više od 1500 kilometara obrambenih crta i nemaju veliki broj vojnika ni na graničnim područjima”, zaključuje Akrap.
>Svjedok krvave bitke za Bahmut: Očekivano trajanje života na prvoj crti je četiri sata
Također, naglasio je da Rusi rat u 21. stoljeću vode oružjem iz 20. stoljeća, doktrinom iz 19. stoljeća, te da će upravo iz tih razloga izgubiti rat.
“Borba za Bahmut je klasična bitka iz I. svjetskog rata. Rusi masovno šalju ljudstvo i ne prezaju od vlastitih žrtava. Ukrajinci za razliku od njih veoma racionalno upravljaju tehnikom i tehnologijom, ljudskim resursima, a posebno vremenom i prostorom”, zaključuje Akrap.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
