Botswana – kako je najsiromašnija država najsiromašnijeg kontinenta u samo jednoj generaciji postala najbogatija, i prešla brojne europske?

By Bobojane Spanere - Own work, CC BY-SA 4.0,

U trenutku stjecanja neovisnosti, 1966., Botswana je imala dvanaest kilometara asfaltiranih cesta, dvadeset i dva stanovnika s fakultetskom diplomom, i oko stotinu onih sa završenom srednjom školom. Usto, to je država bez izlaza na more, i praktički bez obradive zemlje. “Siromaštvo” je blaga riječ: Uloviti antilopu i najesti se je bilo najviše čemu se mogao nadati stanovnik pred pola stoljeća. No dok je za veliku većinu država Afrike oslobođenje od kolonijalne vlasti značilo i put u propast zbog neznanja, pohlepe i korumpiranosti onih koji su preuzeli vlast, ta zemlja je danas  standardom posve blizu Hrvatskoj.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Botswana je pred samo pola stoljeća, u trenutku stjecanja neovisnosti imala BDP od šezdesetak tadašnjih dolara po glavi stanovnika. Godišnje. To je otprilike jedan dolar tjedno po stanovniku, ne dnevno, tjedno. Čisto da to stavite u nekakav kontekst, 1967. je susjedna Južna Afrika, kojom je tada vladao posljednji kolonijalni guverner koji je postao i prvi predsjednik, imala deset puta veći BDP po stanovniku, najveći na crnom kontinentu, od 654 dolara per capita. Čak i vrlo, vrlo siromašna Nigerija je tada dogurala do 124 dolara.

Od najbijednijih u Africi do europskog standarda

Danas je Botswana po svim statističkim pokazateljima – BDP-u po stanovniku, i paritetu kupovne moći, daleko, daleko ispred Južnoafričke republike. Po paritetu kupovne moći je, zapravo, gotovo u rangu Hrvatske. Unutar desetak godina će nas vrlo vjerojatno i prestići; nije ni čudo, 68% stanovništva Botswane je mlađe od 30 godina! Na kontinentu na kom korupcija i nasilje cvjetaju, Botswana je jedna od rijetkih priča o uspjehu. Gospodarski rast nerijetko prelazi 10% godišnje, a državni dug – opet tako netipično za Afriku – zapravo ne postoji.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Foto: Flickr – Former President of Botswana – TeachAIDS Advisor | by TeachAids

Ispred nje su u Africi, statistički samo minijaturne otočke zemlje Sejšeli i Mauricijus, koje s Afrikom zapravo nemaju veze jer se nalaze tisućama kilometara od kontinenta kojem zemljopisno pripadaju i koje su zapravo više luksuzni turistički resorti nego države, te dvije naftom bogate državice – Gabon i Ekvatorijalna Gvineja. Dakle, treća je na kontinentu, s tendencijom da uskoro bude druga, ispred Gabona, i najbogatija od onih koji nemaju nafte. A bogatija i od brojnih koji je imaju.

BDP Botswane, nominalni, je lani prešao 8.000 dolara po stanovniku, daleko je najveći u regiji i nezaustavljivo raste. Istina, možete reći da je čak i u Hrvatskoj još uvijek osjetno veći, oko 13.200 dolara u 2017, ali kad pogledate kupovnu moć, razlika je mala. Oko 18.000 dolara u Botswani i oko 23.000 u Hrvatskoj.

No kad pogledate gdje je bila Botswana sedamdesetih, a gdje SFRJ, i kad pogledate da je Botswana daleko iza sebe ostavila sve republike bivše SFRJ osim Hrvatske i Slovenije – nominalni BDP je u Srbiji oko 5,900 dolara a u BIH oko 5,100, daleko ispod onog u Botswani, a razlika u kupovnoj moći je još i veća – onda se morate zapitati, što oni rade dobro? I što mi ovdje radimo krivo? Mi smo članica EU, pa unatoč tome, kad se gleda trend razvoja, jednog, ne tako dalekog dana, mogli bismo se naći ispod afričke države poput onih u koje je nekad Tito putovao glumeći bijeloga Boga i ubijajući drogirane nosoroge i lavove.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Jer, u godinama najvećeg prosperita Jugoslavije, tamo negdje od kraja šezdesetih do početka osamsdesetih – doduše hranjenog ogromnih stranim kreditima koji su svake godine rasli za dvadesetak posto i o čijem vraćanju nitko nije razmišljao – ta je država bila bogatija od Botswane bar onoliko koliko je Švicarska bila bogatija od Albanije.

Zemlja bez predispozicija za uspjeh

Kako im je to uspjelo? Tim više što je Botswana malena zemlja, s niti dva milijuna stanovnika, dakle s domaćim tržištem koje je premalo za bilo kakvu ozbiljnu proizvodnju i zemljopisno zatvorena, bez izlaza na more? I usto graniči s dvije zemlje koje su, za razliku od nje, priča o potpunoj propasti: Zimbabweom i Južnoafričkom republikom?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Odmah se nameće prva usporedba. Dok su se u tim državama socijalističke vlade tadašnjeg idola euroljevice Roberta Mugabea i Nelsona Mandele bavile onim čime se socijalisti najradije bave – “preraspodjelom nepravedno stečenog bogatstva” – što je u slučaju Zimbabwea i Južnoafričke republike značilo otimačinu farmi bijelim stanovnicima, nerijetko uz ubijanje cijelih obitelji, Botswana je ustavom zaštitila privatno vlasništvo i zabranila nacionalizaciju. Ne samo to, nego se nisu uopće bavili bijelcima i povijesnim nepravdama, umišljenim ili ne, te ispravljanjem krivih Drina, već su se usmjerili na vlastiti razvoj.

Foto: flickr – Okavango Delta, Botswana | by Sara&Joachim

Dok su ostale zemlje kontinenta gurale ovakav ili onakav vid socijalizma, što je dodatno pogoršalo vrišteću korupciju, Botswana je bila i ostala dosljedno kapitalistička svih pola stoljeća svoje neovisnosti, doduše uz poneko manje zastranjenje vjerojatno neizbježno u takvom okruženju. To je ne samo jedna od politički najstabilnijih afričkih država, već ima i najdulju povijest neprekinute višestranačke demokracije na kontinentu, od preko 50 godina.

Inicijalno, ekonomiju Botswane je potaknuo – i još je velikim dijelom održava – pronalazak dijamanata, i oni su i dalje jedan od temelja izvoza i ekonomije. No i brojne druge afričke države su bogate resursima, pa im to nije donijelo ništa osim ratova lokalnih bandi oko tih resursa, nasilja i još veće bijede. Uostalom, poznato je da u svijetu obično najviše napreduju i da su najbogatije nacije s najmanje prirodnih resursa – poput Japana, Njemačke ili Švicarske, jer to tjera ljude da nešto i rade i da razmišljaju. Prirodni su resursi češće prokletstvo, plijen oko kojeg se kolju stvrinari, nego dar s neba.

Snažne demokratske institucije i vladavina prava

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ono u čem se svi analitičari slažu: Ključ uspjeha Botswane, koja već tridesetak godina ostvaruje rast na razini azijskih tigrova, je u izgradnji i očuvanju demokratskih institucija, vladavini prava, i zaštiti ekonomskih sloboda, te, posljednično, za afričke standarde gotovo nepostojećoj korupciji i razmjerno visokoj razini ljudskih prava. Naime, jak državni sektor je taj koji uvijek generira korupciju, ona je fenomen vezan za javno i državno vlasništvo.

“Ekonomske slobode” je stručni izraz, kod nas se češće koriste marksistički termini kao što je “prokleti kapitalizam”. Ekonomija nije prepuštena samovolji pojedinca, ulaganja su pod institucionalnom zaštitom, za razliku od Hrvatske, u kojoj je zaštita ulaganja nerijetko misaona imenica. U Botswani strane ulagače ne tretiraju kao “izrabljivače” i “pljačkaše”, kao u većem dijelu Afrike i u Hrvatskoj, već ih se i te kako trude privući.

Početkom devedesetih dvije američke tvrtke, Owens Corning i HJ Heinz , izvršile su velika ulaganja u proizvodne pogone u Botswani a drugi su prisutni preko franšiza, poput Remaxa ili CFC-a. 1997. godine grupa St. Paul kupila je osiguranje Botswana, a Američki poslovni savjet (ABC), koji danas ima više od 90 tvrtki članica, otvoren je 1995. godine.

Botswana nastoji diversificirati svoje gospodarstvo i odmaknuti se od rudnika, te privući strane ulagače stabilnom politikom niskih poreza, a kao rezultat toga, financijski i uslužni sektor povećali su se eksponencijalno u dvijetisućitima da bi zamijenili rudarstvo kao vodeću industriju. Banke su, zapravo, trenutno vodeći sektor u Botswani, što je čini nekom vrstom Švicarske u Africi. Botswana je 1999. godine ukinula devizni nadzor , ima nisku stopu poreza na dobit (15%), nema ograničenja stranog vlasništva tvrtki i ima umjerenu stopu inflacije. To je dovelo do toga da su usluge (63% BDP-a, od čega 12% turizam) preuzele vodeću ulogu ispred industrijskog sektora u koji spada i rudarstvo (35% BDP-a) i zemljoradnje, koja donosi zanemarivih manje od 2% u BDP zemlje.

U obrazovanje se ulaže 20% državnog budžeta, a Vlada razmatra dodatne politike za jačanje konkurentnosti, uključujući novu strategiju izravnih stranih ulaganja, politiku tržišnog natjecanja, i nacionalnu strategiju razvoja izvoza. Umjesto kuknjave “sve smo prodali strancima”, Botswana smatra da je kapital dobrodošao. Kao školski primjer dokazano dobrog ekonomskog upravljanja, Botswana je rangirana kao najmanje korumpirana zemlja u Africi od strane Transparency Internationala, ispred brojnih europskih zemalja, uključujući Hrvatsku.

Osjetno manje korumpirani od Hrvatske

Po njihovom indeksu percepcije korupcije, Botswana je na 34. mjestu koje dijeli sa Slovenijom, odmah iza Izraela. Hrvatska je po korupciji 57. na svijetu, i dijelimo to mjesto sa Saudijskom Arabijom, a odmah iza nas je notorno korumpirana Grčka.

Svjetski ekonomski forum ocjenjuje Botswanu kao jednu od dvije ekonomski najkonkurentnije zemlje u Africi. Godine 2004. Botswani je ponovno dodijeljena bonitetna ocjena “A” od Moody’sa i Standard & Poor’sa.

pixabay

Mi smo pak i dalje u kategoriji zemalja u koje su ulaganja visoko spekulativna, s ratingom BB+, dakle pri dnu slova “B”. Trebat će nam desetljeća do boniteta koji počinje slovom “A”, ako ikad tamo dođemo. Botswana ima daleko najbolji kreditni rejting u Africi, u rangu ili iznad brojnih zemalja u srednjoj Europi, istočnoj Aziji i Latinskoj Americi. Usto, Botswana je u carinskoj uniji s Južnom Afrikom (još od 1910.) i s Namibijom (od 1990.), a razgovara se o slobodnoj trgovini.

A usto, tamo se ne bave spašavanje Uljanika i Brodosplita i sličnim. Jednu od dvije velike rudarske kompanije koje su se bavile iskopom dijamanata, Bamangwato Concesions, sa značajnim učešćem države u vlasništvu, je Visoki sud u lipnju 2017. stavio u konačnu likvidaciju.

Sveučilište u Botswani – foto By Bobojane Spanere – Own work, CC BY-SA 4.0,

Doduše, nije sve ni idealno. U obrazovanje se ulaže puno, ali samo 15% studenata studira u područjima znanosti i tehnologije; društvene su znanosti i ekonomija puno popularniji. Od poljoprivrede ovisi čak pola stanovništva, a prihodi od nje su gotovo nikakvi. I usto, to je zemlja u kojoj je trećina odraslog stanovništva zaražena virusom HIV koji uzrokuje AIDS, što je jedina negativna statistika po kojoj su u afričkom vrhu. No Vlada prati potrebe ekonomije i ulaže u one sektore obrazovanje za koje vjeruje da će biti najtraženiji u budućem periodu.

Kontinuitet politike

Kad se podvuče račun pod crtu, nije teško izvući zaključke o tome što je dovelo Botswanu od treće najsiromašnije države na planeti u 1966. do toga da danas tamo ljudi žive bolje nego u našem neposrednom susjedstvu. Botswana je druga najslobodnija ekonomija Afrike (jedino je također uspješni Mauricijus ispred), ima razumno regulatorno okruženje, i vladavinu zakona na visokoj razini. Potiču privatno poduzetništvo, nemaju preko tisuću tvrtki u državnom vlasništvu poput, recimo, Hrvatske, i potiču strana ulaganja koja mi uglavnom obeshrabrujemo, ili želimo nastaviti upravljati tvrtkama koje smo prodali za keš.

Dodatno, trgovinske su barijere niske ili nepostojeće, a javne su financije pod kontrolom i to je nešto što – posve netipično za Afriku – ima kontinuitet, i ne mijenja se kad se promijeni stranka na vlasti. Botswana uredno održava suficit i ne dijeli novac kojeg nema na socijalne programe. Botswana je antiteza zemljama poput Kube i Venezuele, zemlja koja ima snažne institucije sistema a ne snažne lidere, i to je čini najbogatijom zemljom subsaharske Afrike i pričom o uspjehu koji traje preko pola stoljeća. U trenutku stjecanja neovisnosti, bila je treća najsiromašnija zemlja planete. Danas nam kuca na vrata. Slična je po politici i kontinuitetu uspjeha jedino možda Irska: Nemojte se čuditi ako jednog dana naša djeca ili unuci budi išli, umjesto u Irsku, u Botswanu raditi za Microsoft ili Apple.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.