Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS) predstavila je prošli tjedan kandidacijsku listu za predstojeće europarlamentarne izbore na kojima se bori za jedan mandat, a nositelj liste predsjednik je SDSS-a Milorad Pupovac.
Drugi je na listi Dejan Jović, bivši glavni analitičar Ive Josipovića, nestranački kandidat i profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, dok je treća potpredsjednica stranke i saborska zastupnica Dragana Jeckov.
“Izbori su šansa da se i njihov glas čuje”, kaže u razgovoru s Aleksandrom Savanovićem za srbijanski Dnevnik Dejan Jović pozivajući Srbe izvan Hrvatske da se uključe na hrvatske izbore za Europski parlament, te dodaje: “Samo neka se pitaju: što bi najviše pogodilo šoviniste, tko da dobije mandat na ovim izborima? Istovremeno, mogu pomoći i da se glas u korist bržeg uključivanja Srbije u EU snažnije čuje u Bruxellesu“.
> Pupovac i Jović obnavljaju Jugoslaviju: Koga oni misle predstavljati u Europarlamentu?
U razgovoru za „Dnevnik“ sveučilišni profesor Dejan Jović ističe da je odluku da sudjeluje na ovim europskim izborima na listi SDSS-a utjecao osjećaj odgovornosti „da nešto treba napraviti da se ne bi dogodilo da pobjede oni koji se protive europskom projektu s raznih nacionalističkih pozicija“.
“Europska unija je za mene prije svega antiratni projekt, nastao na tragičnom iskustvu ratova u Europi. Da bismo osigurali mir i za sljedeću generaciju, trebamo sačuvati vrijednosti kao što su međusobno uvažavanje, tolerancija, prijateljstvo među narodima. Vidjeli smo na primjeru Jugoslavije što se događa kada se raspadnu višenacionalne zajednice i kada nema nikoga da spriječi nasilje. Ne želim da se to ponovi s eventualnim raspadom Europske unije”, ističe Jović za “Dnevnik”.
Od izbora očekuje da svi oni koji dijele zabrinutost za mir, “koji žele da EU ubrza primanje svih zemalja našeg regiona, koji misle da granice trebaju biti što „mekše“ a ne sve „tvrđe“ i koji vjeruju da trebamo surađivati a ne živjeti u prethodnim ratovima, izađu i glasuju.
> Ivica Šola: O Bleiburgu i Titu očito može i bez fusnota
> Pet činjenica o Hrvatima u Srbiji
O Bleiburgu, odnosu Hrvatske prema manjinama, ZDS, Domovinskom ratu i velikosrpskoj agresiji
“Formalno gledano, kada se čitaju zakoni, izgledalo bi da je taj odnos dobar. Ali, jedno su zakoni a drugo stvarnost. U stvarnosti, ni u jednoj drugoj zemlji broj pripadnika manjina nije toliko smanjen od 1991. do danas kao u Hrvatskoj. Da podsjetim, tamo je 1991. bilo 21 posto stanovnika koji su pripadali raznim manjinskim zajednicama, a danas je taj broj samo 7,5 posto. Srba je bilo 11 posto, a sada ih ima 4,5 posto, a njihov ubrzani odlazak i asimilacija u nekim krajevima Hrvatske vjerojatno će na sljedećem popisu još dodatno smanjiti taj broj. Da bi uopće bila međunarodno priznata 1992. godine, a potom da bi ušla u EU 2013., Hrvatska se obvezala na mjere zaštite manjina. Ali, odmah po ulasku u EU, 2013., imali smo val novog nacionalizma, koji je donekle stao s dolaskom Andreja Plenkovića na čelo vlade, no nije sasvim zaustavljen. Vlada i dalje ne može ili ne želi provesti zakon kada se radi o uporabi ćirilice, na primjer u Vukovaru. Sabor je i dalje pokrovitelj nacionalističke komemoraciju u Bleiburgu, iako je čak i austrijska Katolička crkva upozorila na njen radikalno-desni karakter. I dalje se toleriraju simboli ustaštva, npr. pozdrav „Za dom – spremni!“. I dalje je teže dobiti posao u javnoj i državnoj službi ako ste Srbin ili Srpkinja. I dalje se u javnom prostoru o Srbima govori kao o okupatorima i agresorima, a ratu iz devedesetih se ne dopušta da se završi, nego se o njemu govori svakoga dana. Da ne govorim o problemima izbjeglica, koji se ili uopće ne rješavaju ili se to događa vrlo sporo. Sve to treba mijenjati da bismo mogli govoriti o stvarnoj ravnopravnosti”, ustvrdio je Jović.
O položaju manjina
“Pitanje položaja manjina smatramo važnim europskim pitanjem. Zalažemo se za slobodnu, otvorenu i snažnu Europsku uniju, u kojoj će svako imati pravo slobodno izražavati svoj identitet, svoj jezik i uvjerenja – bez straha. U Europi, vidimo, ima i onih koji pokušavaju dobiti glasove na širenju mržnje prema manjinama i imigrantima. Mi smo protiv toga. Mi smo svi male zemlje, i s pravom očekujemo da nas Unija tretira kao ravnopravne. Ali, istovremeno, i oni koji su mali u našim zemljama, koji su manjine, također s pravom očekuju ravnopravnost. Ne može se biti Europljanin samo u Bruxellesu – a kod kuće biti protiv manjinskih prava”, smatra Jović.
O sebi
“Ja sam sveučilišni profesor i to baš iz područja međunarodne politike. Predajem na sveučilištima u Zagrebu i Beogradu, a 16 godina živio sam u Velikoj Britaniji, pa sam se odlučio vratiti, jer sam želio svoja znanja prenijeti našim ljudima. Nisam bježao od javnog angažmana – bio sam saveznik predsjednika Hrvatske sve dok on nije odlučio da me smjeni zbog toga što sam napisao u jednom stručnom članku da je referendum iz 1991., po kojem je Hrvatska proglasila nezavisnost, bio neliberalan i da nije bio uvjeta za slobodno izražavanje mišljenja, jer oni koji su bili protiv nisu mogli doći do riječi. Dakle, nisam se nikada plašio javno reći što mislim, bez obzira na funkciju koju sam imao. U Europskom parlamentu zastupnici predstavljaju građane, a ne države, tako da i ja namjeravam govoriti u ime onih koji dosad nisu imali izravan glas na tom mjestu. Htio bih da manjine svih vrsta dobiju svoga predstavnika, jer se glas onih koji su slabiji, kojih ima manje, koji su često isključeni iz procesa odlučivanja, preslabo čuje. Istovremeno, htio bih da s te pozicije snažnije zagovaram potrebu da EU promjeni stav prema nama, prema našem regionu. Jedno je kada to govorim kao sveučilišni profesor, a mnogo je snažnije kada bih to činio kao član Europskog parlamenta”, tvrdi Jović.
O Srbima s hrvatskim državljanstvom koji žive izvan Hrvatske
“Izbori su šansa da se i njihov glas čuje. Oni dosad nisu aktivnije sudjelovali u izborima u Hrvatskoj, iako su emotivno a, nažalost, i problemima vezani za to što se u Hrvatskoj događa. Imaju sada šansu da pokažu da im nije svejedno kakva je Europa i kakva je Hrvatska. Samo neka se pitaju: što bi najviše pogodilo šoviniste, tko da dobije mandat na ovim izborima? Istovremeno, mogu pomoći i da se glas u korist bržeg uključivanja Srbije u EU snažnije čuje u Bruxellesu. Problemi s kojima se suočavaju, a oni su brojni, neće se rješavati ako se i oni sami ne angažiraju, ne samo na ovim izborima nego i kada se radi o zastupnicima iz „dijaspore“ na izborima za Hrvatski sabor. Zato ih pozivam da se do 15. svibnja registriraju za izbore i glasuju. Upute o tome kako to napraviti imaju na mrežnom sjedištu hrvatskog veleposlanstva, a mogu nam se i izravno obratiti za pomoć”, poziva Jović.
O Srbiji na putu za EU, odnosima Hrvatske i Srbije, te ratnoj odšteti
“Uporno se već više od deset godina zalažem za ubrzano primanje svih zemalja regiona – i to zajedno – u Europsku uniju. Kritičar sam oklijevanja koje EU pokazuje prema Zapadnom Balkanu. Regija koja bi ostala izvan EU bila bi manje suverena, jer bi se ovdje pojavila nova utakmica između drugih velikih sila. Istovremeno, treba napustiti politiku pojedinačnog primanja i sve zemlje treba primiti odjednom. Vidjeli smo kako je Slovenija ucjenjivala Hrvatsku samo zato što je prije nje ušla u EU. Hrvatska danas pokušava to isto u odnosu na Bosnu i Hercegovinu i Srbiju, pa i Crnu Goru, ali za to nema dovoljno snage. Dakle, moje je mišljenje da nikakve ucjene nisu dobrodošle i da region – ma koliko on bio nesavršen – treba što prije ući u EU i to cijeli. Zemlje koje dugo čekaju na članstvo postaju sve problematičnije po pitanju demokracije, ljudskih prava i sloboda. Unija nije savršena, ali je bolja od alternativa, kao što su američka, ruska ili neka treća dominacija nad njima. Rekao bih: tko neće Europljanina za brata, imat će drugoga za gospodara”, zaključno je ustvrdio Jović.
Tko je Dejan Jović i kako je savjetovao Josipovića koji je Pupovca nazvao etnobiznismenom?
Dejan Jović rođen je 1968. godine u Samoboru, doktor je političkih znanosti. Od 2004. do 2006. bio je posebni savjetnik ministra vanjskih poslova i europskih integracija.
Bio je glavni analitičar hrvatskom predsjedniku Ivi Josipoviću od 2010. do 2014. Iako su prije Josipovićevog odlaska na Pantovčak odnosi između Pupovca i Josipovića bili dobri, nakon 2010. odnosi se pogoršavaju i pljušte međusobne optužbe. Godine 2012. Pupovac je ustvrdio kako ga je Josipović optužio da stoji iza teksta ‘Osvetnik s Pantovčaka’ urednika Novosti Ivice Đikića, a Josipović je za Pupovca govorio da je etnobiznismen.
“U vrijeme kada je njegova stranka i formalno bila u vladi, za Srbe je učinio vrlo malo, za sebe iznimno puno. To mi se, kao građaninu i predsjedniku svih građana, ne sviđa”, pisao je, između ostalog 2012., u pismu predsjednik Josipović koje je uputio uredništvu tjednika “Novosti” i koje je želio da se u cijelosti objavi. Josipović je inzistirao da njegovo pismo izađe pod naslovom “Maskenbal u režiji g. Milorada Pupovca”, optuživši Pupovca, među ostalim, da se njegova politika odavno pretvorila u etnobiznis, a ne kvalitetnu manjinsku politiku.
Višegodišnje se prepucavanje nastavilo, pa je Josipović još prije dvije godine za Pupovca ustvrdio da je njegov antifašizam lažan i da on nije antifašist, već iskonski kolaboracionist, obrazlažući to činjenicom da je s ustašofilima spasio Plenkovićevu vladu.
Dejan Jović magistrirao je političke znanosti 1994. godine u Ljubljani,a doktorirao je na Londonskoj školi ekonomije 1999. godine. Stipendije i potpore primao je od Britanske Akademije, Fondacije Carnegie, Umjetničkog i humanističkog vijeća te Otvorenog društva Georgea Sorosa.
> Dejan Jović: ‘Domovinski rat je mit, a samo je 11,5% građana željelo državu Hrvatsku!’
Glavni je urednik časopisa Političkih misli koji je nedavno objavio rad o konzervativno-političkim pokretima u Hrvatskoj, a koji je sadržavao lažne informacije o udruzi “U ime obitelji” te je član Hrvatskog politološkog društva.
Konzultant je Ekonomsko-obavještajne jedinice (Economist Intelligence Unit). Njegovo znanje koristilo je nekoliko britanskih konzultantskih firmi, a povremeno i ministarstvo vanjskih poslova i Commonwealtha vlade Ujedinjenog Kraljevstva, navodi se u njegovoj biografiji.
Bivši predsjednik RH Ivo Josipović uručio mu je otkaz 2014. godine kada je u svom časopisu Politička misao objavio osobni komentar povodom škotskog referenduma o neovisnosti u kojem je ustvrdio kako je hrvatski referendum 1991. godine bio “vrlo ne liberalan” i da nije bio održan u slobodnim i poštenim okolnostima.
Povijesno značajan referendum o hrvatskoj samostalnosti za kojeg profesor sa zagrebačkog fakulteta tvrdi da nije bio održan u slobodnim i poštenim okolnostima, te da oni koji su bili protiv nisu mogli doći do riječi, održan je 19. svibnja 1991. godine. Na referendum je izašlo 83,56 posto hrvatskih glasača, a čak 94,17 posto zaokružilo je “ZA”. S druge strane za ostanak u Jugoslaviji glasovalo je samo 1,2 posto glasača.
Nakon strašnog pokolja redarstvenika u Borovom Selu, te početaka etničkog čišćenja Hrvata iz sjeverne Dalamacije i Knina, Hrvati su odlučio rekli NE Jugoslaviji i tako je referendum postao temelj moderne Hrvatske – snažne volje njezinih državljana.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
