Isprika agencije AP: Netočno smo izvještavali o navodnoj grobnici djece kraj crkvenog doma u Irskoj

Novinska agencija Associated Press ispričala se zbog pogrešnog izvještavanja o slučaju navodne masovne grobnice djece iz doma za samohrane majke u gradiću Tuamu u Irskoj.

Sada je jedna od najvećih svjetskih agencija priznala pogreške u izvještavanju o cijelom slučaju.

“Pogrešno smo izvijestili da djeca rođena u domu u Tuamu nisu primala sakrament krštenja, dokumenti pokazuju da je veći dio djece tamo bio kršten. Također, pogrešno smo izvijestili da je nauk Crkve u tadašnje vrijeme bio takav da djeca rođena izvan braka nisu mogla biti krštena niti su mogla imati kršćanski pogreb. Možda je takva praksa i postojala, ali to nije bio nauk Crkve. Osim toga, AP je citirao istraživača i izjavu po kojoj kako vjeruje da je 796 djece umrlih u domu pokopano o obližnjoj spetičkoj jami. Naime, istraživanja tek trebaju pokazati koliko posmrtnih ostataka djece jest u toj jami i ima li ih uopće”, stoji u isprici dublinskog ureda AP-a.

Irska povjesničarka Catherine Corless, čija su istraživanja započela cijelu priču, već je rekla da medijima nikada nije rekla tvrdnju o 796 pokopane djece u septičkoj jami i da ne zna “kako su to objavili”.

Komentari u Irskoj su sljedeći: Dočekali smo ispriku AP-a, sada čekamo onu The New York Timesa i Washington Posta, objavio je bitno.net.

Irska povjesničarka Catherine Corless, koja je istraživala broj umrle djece u domu za samohrane majke u Tuamu u oblasti Gallway, izjavila je za The Irish Times kako je frustrirana načinom na koji mediji prate njezin rad, te da nikada nije izjavila kako je 800 mrtve djece “bačeno” u septičku jamu kraj doma.

Svi svjetski mediji prošli su tjedan prenijeli vijest kako je utvrđeno da su kraj doma za samohrane majke i njihovu djecu koji su vodile sestre iz Bon Secours reda pronađeni ostatci tijela djeca koja su umrla od bolesti i pothranjenosti u tom domu. Tvrdilo se da je riječ o 800 njih. Međutim sada Corless, koju su mediji navodili kao izvor te informacije, tvrdi da su je pogrešno citirali i stavljali joj u usta ono što nije rekla.

“Nikada to nisam rekla, nikada nisam tvrdila da je 800 tijela bačeno u betonsku septičku jamu. To nisu moje riječi”, izjavila je Corless i izrazila frustraciju kako su mediji potpuno iskrivili njezin rad.

Ono što je ona željela jest da se oda počast djeci koja su umrla u tom domu koji je bio aktivan od 1925. do 1961. i kojih je ukupno bilo, utvrdila je ona – 796. To je bila svrha njezina rada koji je objavljen još prošle godine i nakon kojeg su počela prikupljanja sredstava za gradnju memorijalnog centra u blizini nekadašnjeg doma. Iako je irska vlada najavila istragu o cijelom slučaju, Corless je rekla kako je još nitko nije kontaktirao za pomoć u istrazi.

Članak u The Irish Times spominje i izjavu jednog od dječaka koji je 1975. otkrio posmrtne ostatke unutar septičke jame. Bary Sweeney se igrao s prijateljem taj dan u blizini nekadašnjeg doma kada su vidjeli nekoliko lubanja unutar betonskog bloka.

“Ali, nije ih bilo 800, sigurno, ne znam od kuda medijima taj podatak. Bilo ih je možda dvadesetak”, rekao je Sweeney.

Corless i dalje tvrdi kako je jedan broj umrle djece možda pokopan u toj napuštenoj septičkoj jami, ali je to nedokazano jer nikakva ekshumacija na tom području još nije niti sprovedena. Kada su djeca 1975. pronašla grobnicu, vjerovalo se da je riječ o žrtvama Velike gladi iz XIX. stoljeća (puno masovnih grobnica iz toga razdoblja je rasuto po Irskoj) i lokalne vlasti nisu tome posvećivale pažnju. Sve do prošli tjedan kada su mediji ponovno počeli pisati o tome. Postoje teorije kako su ti ostatci doista iz XIX. stoljeća što istraga tek treba utvrditi

Pojedini irski mediji pišu kako je mjesto pokopa 796 djece iz doma u Tuamu tek treba utvrditi i kako je moguće da su pok0pana na nekom mjestu u blizini doma. U to vrijeme u Irskoj vanbračna djeca bila su pokapana izvan groblja, žalosna praksa koje se, nažalost, i Crkva toga vremena pridržavala, a takva “ilegalna” groblja nalaze se diljem Irske, pa i u blizini doma u Tuamu. Djeca iz tamošnjeg doma, dakle, pokopana su na nekom od njih.

Nadalje, sada se pokazuje kako je tragična bilanca od 796 djece umrlih u domu tijekom 36 godina, nažalost, bila uobičajena za to vrijeme u Irskoj koju su mučile siromaštvo, glad i nestašica lijekova. Čak, prema nekim izvorima, stopa smrtnosti djece u Tuamu bila je niža nego u drugim ustanovama takvog tipa.

Pa, o čemu je onda ovdje riječ i zašto su mediji tako pisali o cijelom slučaju? Evo odgovora Brendana O’Neilla, konzervativnog komentatora i urednika internetske stranice Spiked.

“Transformacija irske prošlosti u jamu ljudske pokvarenosti u koju potom suvremeni irski povjesničari i anti-katolički publicisti mogu zagrabiti kako bi opravdali svoje predrasude nužno vodi do iskrivljenja činjenica. Zapanjujuće je koliko se navodnih otkrića o mračnim stranama prošlosti katoličke Irske pokazalo pogrešnim”, piše O’Neill i navodi slučaj sirotišta koje su vodile Sestre Marije Magdalene za koje se tvrdilo da je zlostavljanje djevojčica koje su odrastale tamo bila uobičajena praksa.

Državna istraga je pokazala da je riječ o običnoj laži i medijskoj manipulaciji.