Pandemija je za mlade, najtraumatičnije životno iskustvo, koje će im obilježiti živote, na sličan način kao što je nama starijima život obilježio rat. Životi su nam se podijelili na onaj prije korone i nakon korone. Zato na doba prije korone gledamo kao na neko Zlatno doba relativne sigurnosti i prosperiteta, kojemu bismo se rado vratili. Voljeli bismo da s proljećem dođe i kraj kaosa koji nam je toliko promijenio živote. No, istovremeno znamo kako “happy end” još nije na vidiku i kako prava igra tek počinje – zbrajanjem svih posljedica odluka koje su donošene u vrijeme korone, piše Borislav Ristić za Večernji list, u kolumni koju djelomice prenosimo.
> Kanadski konzervativci ne podržavaju Zakon o izvanrednim situacijama: ‘Trudeau se grebe za moć’
> Ristić: Zašto se neki katolici, unatoč pozivima pape i biskupa, ne žele cijepiti?
(…)
Ironija je pritom u tome da kriza u koju ulazimo nije izazvana ekonomskim razlozima, već idiotskim odlukama mundane političke elite da zatvori čitavu ekonomiju pod izgovorom zaštite i navodne brige za građane, unatoč upozorenjima kako bi takve odluke mogle prouzročiti tragediju i krizu nesagledivih razmjera. Sada, kad račun stiže na naplatu, mjesta za izgovore od odgovornosti nema puno, jer i sami zagovornici zatvaranja priznaju kako mjere nisu imale smisla.
Kriza u koju su nas gurnula političke elite
Zato se postavlja pitanje kako će ljudi reagirati na činjenicu da nas je politička elita svjesnom odlukom gurnula u ekonomsku recesiju, nezaposlenost i siromaštvo? Kakav će novi izgovor pokušati smisliti političari kada ih se bude pitalo zbog čega su poduzimali korake za koje su znali kakve će posljedice izazvati? Na koji će način sada pokušati vrijeđati inteligenciju ljudi? Kojim će klinom izbijati ovaj klin koji su zarili u živo meso društva?
Možda nešto od toga upravo sada možemo vidjeti ako pogledamo što se događa u Kanadi, koja naočigled svih postaje prva diktatura u anglosaksonskom svijetu. Tamo su kamiondžije iz solidarnosti izašli na prosvjede protiv vladinih mjera, koje njihovim kolegama koji se nisu cijepili onemogućuju normalan rad.
Da ironija bude veća, kao izgovor za korištenje državne represije protiv legitimnog prava na prosvjed, on je potegao argument kako su kamiondžije blokirale ekonomiju. Valjda će za ekonomski kolaps biti krive kamiondžije, a ne vlada koja je dvije godine glupim mjerama gušila svaku ekonomsku aktivnost? A svoju je bistrinu duha ovaj novopečeni tiranin pokazao potezom s blokadom računa prosvjednika, što je izazvalo pravi stampedo na banke, jer je time uništio povjerenje ljudi u banke.
Godišnji odmor političke neodgovornosti je završen i ružna stvarnost kuca na vrata političkih elita, a ne samo naroda. Izgovori sve manje prolaze i morat će se polagati računi. Može se ljude praviti budalama neko vrijeme, neke se može praviti budalama i cijelo vrijeme, ali ne može se sve ljude praviti budalama cijelo vrijeme. Ti ljudi će na kraju ustati kako bi obranili zdrav razum i svoje dostojanstvo. A kada je ljudsko dostojanstvo ulog, onda nema uzmaka, poručuje Borislav Ristić.
Cijelu kolumnu pročitajte na portalu Večernjeg lista.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
