Iza nas je jedna gadna godina. Jedna od onih koje nas podsjećaju kako je svako predviđanje budućnosti jalov posao. Da je netko prije godinu dana izašao s točnim predviđanjima za 2020. vjerojatno bismo svi pomislili kako mu je mjesto na psihijatriji, piše Borislav Ristić u kolumni za Večernji list, koju djelomice prenosimo.
(…)
A sve je počelo nekako oko prošle Nove godine, kada su društvenim mrežama počele kolati informacije o misterioznom smrtonosnom virusu koji se pojavio u kineskom gradu Wuhanu. Te informacije su došle do nas zahvaljujući liječniku Li Wenliangu i njegovim kolegama, koji su nas pokušali upozoriti na opasnost. Kineski režim je, naravno, sve poricao, a hrabre liječnike uhitio zbog subverzije, da bi ubrzo svi preminuli od zaraze novim virusom. Njih ćemo pamtiti kao heroje. Nasuprot hrabrosti ovih ljudi, ostat će nam u sjećanju i kukavičluk vodećih ljudi Svjetske zdravstvene organizacije, koja je, predvođena Tedrosom Adhanom Ghebreyesusom, pokazala servilnost prema kineskom režimu u skrivanju istine.
(…)
Ako bacimo pogled na “krupni plan”, političke posljedice pandemije kineskog virusa teško je i sagledati. Europska unija je gotovo preko noći zatvorila sve svoje granice. Paket pomoći koji je izglasan u ime europske solidarnosti brzo će biti zaboravljen kada na naplatu dođu ekonomske posljedice uvođenja karantene i države krenu tražiti naplatu svojih dugovanja. Unija, koja je već oslabljena izlaskom Velike Britanije, teško će se oporaviti od ovog udarca, a njen će utjecaj u svijetu samo slabiti.
Jačanje veza EU s Kinom, u kojem EU igra podređenu ulogu
O tome svjedoči i “načelni dogovor” o investicijskom sporazumu između EU i Kine, koji je usvojen prije nekoliko dana. Iako nam se taj dogovor prodaje kao nova pobjeda Angele Merkel, koja je navodno uspjela izboriti jednake uvjete za poslovanje europskih tvrtki u Kini, on samo svjedoči o jačanju veza EU s Kinom, u kojem EU igra podređenu ulogu. Politički komentatori ovaj potez već tumače kao dodatno udaljavanje Europe od Sjedinjenih Država i šamar u lice dolazećoj Bidenovoj administraciji.
Naravno, ni situacija u samoj Americi nije obećavajuća. Izborna pobjeda dementnog starca, u koju ne vjeruje više od pola Amerikanaca, mogla bi se pokazati poraznom za samu Ameriku. Bidenove veze s Kinom, a naročito istraga o poslovima njegove obitelji s kineskim tvrtkama, predstavljaju ogroman sigurnosni izazov za Ameriku i njeno liderstvo. Pitanje je koliko se Amerika s tako slabim predsjednikom može odlučno suprotstaviti pretenzijama Kine da postane nova supersila. S politički oslabljenom Amerikom i ekonomski ovisnom Europskom unijom, put ka usponu kineske moći i utjecaja na Zapadu čini se otvorenim. Zapadne političke elite ponovno igraju opasnu igru dodvoravanja totalitarnim režimima na Istoku.
Ono što ulijeva kakvu-takvu nadu jest da narod na Zapadu, ipak, misli drugačije. Tako je nedavna anketa pokazala kako 71% Nijemaca ima negativan stav o Kini. To bi moglo, nakon konačnog odlaska Merkel ove godine, preokrenuti stav EU prema Kini i vratiti je na put stare slave. Dvije i dvadeseta je bila loša godina za demokraciju na Zapadu i svi se nadamo kako će nam ona poslužiti kao opomena, a ne kao hodogram u budućnost. Povijest neće biti blagonaklona prema našoj generaciji ako se pokaže kako je na Zapad s kineskim virusom prenesen i totalitarni duh KP Kine. Zato se svi nadamo kako nam i ova Nova godina neće biti “kineska”. Ako epidemije i prirodne katastrofe nisu u našoj moći, o ovome bismo morali povesti brigu.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
