Ovih dana pratimo sudbinu kurdskog grada Kobanea čiji položaj otežava nespremnost turske da propusti vojnu pomoć kako bi se grad obranio od terorista Islamske države. Tako je borba protiv Islamske države ponovno aktivirala i dugo tinjajući sukob između Kurda i Turske države.
Kurdi – narod bez države
Kurdi su iranski narod, a njihovim izravnim precima najčešće se smatra drevni iranski narod Medijaca. Cjelokupno kurdsko stanovništvo bilo je dijelom povijesne iranske nacije od starog vijeka do 17. stoljeća kada zapadne dijelove njihovog etničkog područja nepovratno prisvaja Osmansko Carstvo.
Pad Carstva u 20. stoljeću dodovi do toga da je pod utjecajem europskih kolonijalističkih sila Velike Britanije, Francuske i Rusije, pa je danas taj teritorij podijeljen između Turske, Iraka, Sirije i Armenije.
Zbog turskog i arapskog nacionalizma Kurdi su često bili izloženi svim oblicima diskriminacije pa čak i genocida, a njihov se otpor projicirao kroz različite ideologije nacionalizma – paniranizma i iredentizma, u novije vrijeme i regionalizma.
Precizan broj ukupne kurdske populacije teško je utvrditi s obzirom na heterogenost vjerskih, jezičnih i zemljopisnih značajka, ali i zato što se njime često manipulira u političke svrhe. Procjene govore o 23 do 32 milijuna Kurda što ih čini najbrojnim iranskim narodom nakon Perzijanaca i Paštunaca.
Najveći dio Kurda danas živi u Turskoj, potom Iraku, Iranu i Siriji.
Etnička slika Kurda u Turskoj
Turska je danas država s najbrojnijim kurdskim stanovništvom koji su ujedno i najveća etnička manjina u zemlji, a njihov broj ovisno o izvorima i definicijama može varirati za više milijuna. Tursko vijeće za nacionalnu sigurnost tvrdi kako u Turskoj živi 12,6 milijuna Kurda, a CIA njihov broj procjenjuje na oko 14 milijuna odnosno 18% od 78 milijuna ukupnog stanovništva Turske. S druge strane, prema kurdskim izvorima koji sve alevitske vjernike i etničke pripadnike Zaza uvrštavaju pod Kurde, njihov je broj samo u Turskoj dvostruko je veći i iznosi 25 milijuna. Sve navedene procjene odnose se na stanovnike Turske koji se identificiraju kao Kurdi, dok je broj govornika kurdskog jezika zbog višedesetljetne jezične asimilacije približno upola manji.
Većina kurdskog stanovništva tradicionalno živi u jugoistočnim dijelovima Turske što se prvenstveno odnosi na nejasno definirano zemljopisno područje Kurdistana, a stotine tisuća živi ih i u svojevrsnim etničkim enklavama središnjoj Anatoliji. Zbog sukoba turske vojske i PKK-a (Kurdistanska radnička partija), veliki broj Kurda migrirao je u razvijenije pokrajine na sjeveru Turske.
Tursko-kurdski sukob
Tursko-kurdski traje od završetka Prvog svjetskog rata i razgraničenja. Od početka oružanih sukoba između Turske i Radničke stranke Kurdistana 1984. poginulo je oko 30.000 ljudi.
Kao posljedica Prvog svjetskog rata, sile Antante su razdijelile Osmansko carstvo. Prema Miru iz Sevra trebalo je uspostavi neovisni Kurdistan, ali ovaj sporazum nikada nije ratificiran i poništen je Mirom iz Laussane 1923. Tijekom tih godina je izbilo nekoliko pobuna sa ciljem ostvarivanja kurdske neovisnosti, kao što su Kočkirska pobuna 1920, pobuna šeika Saida 1925, pobuna šeika Aburahmana 1927, osnivanje Republike Ararat (1927-1930) i Dersimska pobuna 1937.
Kurdski nacionalizam je počeo oživljavati 1970-ih u vrijeme kada je Turska bila rastrzana ljevičarsko-desničarskim sukobima i kada je osnovana marksistička Radnička stranka Kurdistana pod vodstvom Abdullaha Öcalana koja je tražila kurdsku državu.
Godine 1984. vođa PKK-a Abdullah Öcalan započinje opći oružani sukob protiv Turske koji je službeno trajao do 1999. godine kada su agenti CIA-e uhitili Öcalana u Keniji, no povremenih sukoba bilo je i kasnije. Ovaj sukob imao je katastrofalne posljedice za Kurde: smrtno je stradalo oko 30.000 ljudi, veliki dijelovi jugoistoka Turske naseljeni Kurdima su opustošeni, tisuće ruralnih mjesta je uništeno ili napušteno, a kurdsko stanovništvo raseljeno je u sigurnija urbana područja.Turske su vlasti Abdullaha Öcalana prvotno osudile na smrt a potom na doživotni zatvor, dok je sam Öcalan priznao terorističku narav njegovog PKK-a.
Demonstracije i sukobi Kurda zbog politike Turske prema militantima Islamske države
Sukobi u listopadu ove godine izbili su diljem Turske nakon što su kurdski prosvjednici izašli na ulice prosvjedujući protiv vladinog ne poduzimanja značajnijih napora za zaustavljanje napredovanja militanata Islamske države u ofenzivi na Kobani, kurdski strateški grad na granici Sirije i Turske.
U Istanbulu i još najmanje šest gradova Turske došlo je do sukoba policije i demonstranata koji su protestirali zbog napredovanja islamskih militanata.
Najmanje 14 ljudi poginulo je za vrijeme tih prosvjeda, a na stotine je ranjeno. U šest gradova sa kurdskim stanovništvom uveden je policijski sat.
Prije tri dana turski borbeni zrakoplovi su raketirali položaje boraca PPK-a na jugoistoku zemlje, a Turci ih opravdavaju napadima Kurda na tursku vojsku.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
