18. listopad blagdan je sjećanja na velikog evanđelista Luku i pisca dviju vrlo značajnih knjiga Novog Zavjeta – Lukinog evanđelja i Djela apostolskih.
Zovu ga evanđelistom milosti.
Djelo Svetog Luke
Bez ta dva grandiozna djela povijest spasenja i povijest Crkve bila bi znatno osiromašena. Naime, evanđelje po Luki izvanredan je i jedinstven opis osobe Isusa Krista i izvješća ukazanja arkanđela Gabrijela Mariji, Marijinog dolaska Elizabeti, rođenja Ivana Krstitelja i pjesme anđela kod rođenja Isusova. Ta i ostala otajstava kojih nema opisanih u drugim evanđeljim čine jedinstven splet događanja koji se na poseban način obilježava u božićnim danima. Tako za evanđelista Luku možemo reći da je duhovni otac ovakvog Božića kakvog poznajemo.
Također, ovo evanđelje na izvanredan i posebno istaknut način prikazuje Isusa kao onoga koji liječi bolesti duše i tijela, uz nebrojena čuda koja su to pratila i koja su opisana od Luke. Možda je to stoga što je Luka i sam bio liječnik. Isus je kod Luke prikazan prvenstveno kao suosjećajan i milosrdan spasitelj čovjeka.
Lukina Djela apostolska jedinstven su i jedincat prikaz razvoja Crkve i širenja evanđelja u godinama nakon Isusove smrti, uskrsnuća i uzašašća. Tako Luka u Djelima na dramatičan način opisuje silazak Duha Svetoga na apostole, propovijedanje Petra, obraćenje Pavla i misionarski rad apostola diljem poznatog svijeta. Luka izvještava i o mučeničkoj smrti đakona Stjepana i jedinstvenom događaju gdje Stjepan prije smrti ‘vidi otvorena nebesa i Isusa gdje stoji pored prijestolja’, kao i smrt prvog biskupa Jeruzalema Jakova.
Sam Luka u predgovoru svoga Evanđelja svjedoči namjeru svog pisanja: “Budući da su mnogi pokušali srediti pripovijedanje o događajima što su se dogodili među nama, kako su nam ih predali oni koji su od početka bili očevici i sluge Riječi, učini se i meni dobro, pošto sam ih pomno ispitao sve od početka, da ti ih napišem po redu, preuzvišeni Teofile, da se osvjedočiš o sigurnosti nauka kojeg si primio” (Lk 1,1-4).
Tako je savjestan i nadahnut čin jednog malog liječnika iz Azije postao epohalno djelo koje nadahnjuje generacije ljudi već tisućljećima do danas.
Život svetog Luke
Sam evanđelist rođen je u poganskoj obitelji u Antiohiji u maloj Aziji. Bio je suradnik i učenik velikog apostola pogana – Pavla i ovaj ga često spominje u svojim poslanicama.
Sveti Luka je pratio sv. Pavla na njegovu putovanju u Rim te nam o tome u Djelima apostolskim ostavio dragocjen dnevnik puta. S apostolom naroda je bio i za vrijeme njegova prvoga rimskoga tamnovanja, a isto tako i za drugoga, kad su ga svi ostavili. Apostol sa žalošću piše Timoteju: “Jedini je Luka sa mnom” (2 Tim 4,11).
Luka se u Rimu vjerojatno susreo i s Petrom i s Markom, no na njega je ipak imao najveći utjecaj Pavao. Ništa sigurno ne znamo o životu sv. Luke nakon Pavlove smrti.
Jedan anoniman bizantski pisac iz XI. stoljeća ovako je opisao svetoga Luku, evanđelista i pratioca sv. Pavla:
“Nakon što se Pavao, ostavivši tmine zablude da bi prionuo uz Božju ljubav, pridružio broju učenika, Luka ga prati posvuda i postaje mu putni sudrug. Željan boriti se za Božju ljubav pridružuje se njegovoj vojsci. S Pavlom kao zločinac biva zatočen te sve do kraja svijeta širi zrake božanske spoznaje. On tako čvrsto pristaje uz njega, tako mu je blizak i dijeli u tolikoj mjeri sve njegove milosti da ga Pavao, pišući vjernicima, naziva svojim najmilijim. Nakon Jeruzalema i njegovih predjela sve do Ilirika s njim propovijeda Evanđelje. Nakon Judeje sve do Rima dijeli s njim iste okove, iste napore, iste muke, iste brodolome. S njime je želio primiti istu krunu, kao što je dijelio iste napore.“
Tekst se nastavlja ispod oglasa
