Još prije dvije godine američki predsjednik Donald Trump i sjevernokorejski vođa Kim Jong-un javno su se častili najpogrdnijim imenima, piše Višnja Starešina u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomice prenosimo.
(…)
Ali u brižljivo izrežiranoj političkoj predstavi Trump je poručio Kimu da ga smatra svojim prijateljem i velikim vođom, a Kim se razdragano smješkao kad je Donald nahvalio ekonomske potencijale njegove fantastične zemlje. No tri su bitne poruke s ovog susreta. Prvo, Kim je javno potvrdio svoju spremnost za denuklearizaciju, jer u protivnom, kako je rekao, ne bi ni došao na summit u Hanoi.
Drugo, Trump je dao do znanja da će ukidanje sankcija prema Sjevernoj Koreji biti čvrsto vezano uz provedbu denuklearizacije.
I treće: proces vraćanja i ponovne integracije Sjeverne Koreje u međunarodnu zajednicu nezaustavljivo ide dalje.
Upravo je rješavanje sukoba s izopćenom i sankcioniranom Sjevernom Korejom bio ogledni primjer novog pristupa u rješavanju međudržavnih i međunarodnih sporova, na principu država s državom ili države s državama.
(…)
Premještanjem problema u sferu odnosa dviju država SAD-a i Sjeverne Koreje, pri čemu su dakako iza scene u proces izvjesno upućeni i drugi zainteresirani akteri, poput Kine i Rusije, krenulo se prema rješenju. Model se pokazuje uspješnim i širi se i na druge neriješene konflikte.
(…)
Jedan od primjera je rješenje tri desetljeća starog grčko-makedonskog spora oko imena Makedonije, koja odnedavno nosi ime Sjeverna Makedonija. Dobila je napokon pozivnicu za priključenje NATO savezu i u postupku je ratifikacije ugovora u državama članicama, nakon što je desetak godina bila na “ledu” zbog grčkog protivljenja.
Hrvatska ljevica će to pripisati državničkoj mudrosti svoje političke subraće Alexisa Tsiprasa s grčke strane i Zorana Zaeva s makedonske strane. No njihova državnička mudrost je proradila tek nakon što je prije otprilike dvije godine SAD čvrsto odlučio riješiti spor i uvesti Makedoniju u NATO nasuprot ruskim težnjama, pronašavši lokalne partnere koji su za to bili spremni.
Desni Nikola Gruevski (VMRO-DPMNE) nije prepoznao trenutak pa sada traži utočište od optužbi za korupciju u Mađarskoj, kod Viktora Orbana.
Po svome nerazumijevanju političkih procesa i neprepoznavanju političkog trenutka mogao bi poslužiti kao poučan primjer i aktualnom vodstvu HDZ-a. Lijevi Zoran Zaev (SDSM) prepoznao je priliku, prigrabio je i tako postao mudri državnik, zajedno s Alexisom Tsiprasom. Iako su obojica na ideološko-političkom polu sasvim suprotno od Donalda Trumpa i američkih republikanaca. Ali i Zaev i Tsipras su pokazali da znaju čitati.
Američki fokus djelovanja i rješavanja konflikata seli se na Kosovo, gdje ćemo, sad je već sasvim izvjesno, imati i srpsko-albanski dogovor o nekim promjenama granica. Ako se sjećate, to je ona ideja na koju su vrlo negativno reagirali neki europski mainstream lideri: od Angele Merkel do Andreja Plenkovića, kada je prije nekoliko mjeseci puštena u javnost kao probni balon.
Sad je već pušten u javnost novi set karata, i novi politički aranžmani prema kojima bi Srbija dobila sjever Kosova, a Kosovo stolicu u UN-u. Na čelo Ureda za europske i euroazijske poslove State Departmenta imenovan je Philip Reeker, veteran srpsko-kosovske problematike, kojeg srpski mediji već nazivaju “malim Holbrukom” i “čovekom koji završava poslove”.
Za očekivati je skori završni čin u srpsko-kosovskom sukobu uz SAD i Rusiju kao jamce dogovora. I EU ponovno kao statistom.
Srbija će možda naizgled politički izgubiti u odnosu na Kosovo, ali će zato politički ojačati prema zapadnim susjedima, prije nego što na red dođe državno rješavanje BiH.
Pitam se može li dotad hrvatsko državno vodstvo naučiti čitati? Ili alternativno: može li Hrvatska dotad dobiti vodstvo koje znade čitati?
Kolumnu u cijelosti pročitajte na Slobodnoj Dalmaciji.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
