Mnoge trgovine i teretane u Velikoj Britaniji sada više ne dijele svlačionice na muške i ženske nego omogućuju kupcima i korisnicima da sami izaberu svlačionicu u koju će ući. To čine zbog toga što sve agresivniji zagovornici lgbt agende žele svlačionice koje su dizajnirane kao “rodno neutralni i inkluzivni prostori.” Sve više žena ulaže prigovore jer se kad odu u kupovinu ili na vježbanje narušava njihovo pravo na privatnost, te dolaze u neugodne, ali i opasne situacije, zbog seksualnih predatora.
Slučaj iz lokalne teretane
Kako je objavio Daily Mail, prije dva tjedna, Josephine Kelly se presvlačila u ženskoj svlačionici svoje lokalne teretane Total Fitness u Willerbyju, Hull, zajedno s drugim, uglavnom starijim, ženama, kad joj je oko u zrcalu nasuprot privukao neobični lik. Nešto u držanju visokog, dobro građenog stranca natjeralo je Josephine da se instinktivno okrene kako bi još jednom provjerila.
‘Bila sam zatečena jer je ondje stajao, sasvim očito, biološki muškarac koji je bio potpuno gol, s punim genitalijama na vidjelu, a presvlačio se u par ženskih tajica’, kaže Josephine, 51-godišnja udana majka dvoje djece iz East Yorkshirea. ‘Ova je osoba bila snažna i visoka, s kosom skupljenom u rep, ali je imala ćelavi prednji dio glave uobičajen za sredovječne muškarce.
> Dok bijesni rat u Ukrajini EP bavi se – rodno neutralnim zahodima
> Rodna ideologija u Sloveniji: Uvedeni ‘rodno neutralni’ zahodi
Nije se osjećala ugodno
‘Stvarno nisam osjećala da je ovo prikladno – ovo je bila ženska svlačionica. Bila sam previše šokirana da bih išta rekla – a osim toga dobila sam jasan dojam da njegov govor tijela vrišti: ‘Hajde, reci nešto’. Ali koja će se žena osjećati sigurnom svađajući se s krupnim visokim biološkim muškarcem — pogotovo u prostoriji u kojoj su samo druge žene i nema kamera za nadzor?’
‘Još jedna žena mojih godina također je primijetila što se događa, te smo obje požurile u privatnu pregradu i presvukle se vrlo brzo.’
‘Bilo mi je drago što moja djeca nisu bila sa mnom. Imam dva dječaka i dok se 12-godišnjak sada presvlači u muškim prostorijama, moj mlađi, od sedam godina, još uvijek se presvlači sa mnom u privatnoj sobici. Bilo bi mi teško objasniti zašto se odrasli biološki muškarac skidao naočigled svih tih žena.
‘Nisam se žalila jer sam strahovala od osude da sam transfobična’
‘Zbog njegovih postupaka ja sam se — a sigurna sam i ostale prisutne žene — osjećala vrlo neugodno.
‘Danas se nerviram zato što se nisam žalila. Ali u to je vrijeme moj najvažniji osjećaj bio da bih bila označena kao ‘transfobičan’ ako to učinim, što svakako nije slučaj: čvrsto vjerujem da bi ljudi trebali moći živjeti svoje živote u miru. Međutim, pitam se je li ova osoba uopće razmišljala o tome kako se žene stvarno osjećaju kada su u blizini golih nepoznatih muškaraca. Može djelovati zastrašujuće i dovodi vas u stanje pripravnosti’ – rekla je.
Što kaže fitness centar?
Mail je kontaktirao Total Fitness kako bi pitao o njihovoj poslovnoj politici svlačionica. Glasnogovornik je rekao: ‘Timovi našeg kluba naporno rade na stvaranju inkluzivnog okruženja za sve naše članove, osiguravajući da se osjećaju sigurno i ugodno tijekom vježbanja u svakom trenutku. Podržavamo naše članove u odabiru objekte za presvlačenje koji su najbolji za njih u skladu s našim pravilima i prihvaćamo smjernice naše industrijske udruge UKActive.
‘Iako nemamo ‘rodno neutralne’ svlačionice, ako netko želi imati privatni prostor ili ako članovi izraze bilo kakvu zabrinutost, uvijek ćemo dati sve od sebe da zadovoljimo njihove specifične potrebe i osiguramo sadržaje u kojima se osjećaju ugodno.’
Žene i djevojke više ne mogu biti sigurne
Zabrinjavajuće, Josephinino iskustvo nije jedinstveno. Jer kao što pokazuje detaljna revizija Daily Maila, diljem Velike Britanije žene i djevojke više ne mogu biti sigurne da su njihovi javni zahodi i svlačionice jedini rezervat bioloških žena. Ideja da su određeni prostori ‘samo za žene’ sada je, kao što novinarsko istraživanje pokazuje, stvar prošlosti, jer ‘inkluzivna’ rodno neutralna područja postaju sve raširenija.
Trgovine na High Streetu naizgled prednjače u stvaranju područja koja se proglašavaju ‘rodno neutralnim’, s tim da Urban Outfitters, H&M i Primark više nemaju prostore samo za žene, unatoč tome što posljednja dva često imaju samo slabašne zavjese za privatnost. Činjenica da takve trgovine, tako popularne među tinejdžerima, više ne pružaju prostor isključivo ženama sigurno će izazvati zabrinutost kod roditelja posvuda, jer njihove kćeri odlaze u subotnji shopping s prijateljicama.
Ipak, nisu samo trgovine za mlade te koje podliježu ‘inkluzivnosti’. Čak je i M&S rekao za Mail da kupci imaju izbor ‘koristiti svlačionicu koju žele’.
Muškarac se žalio jer je istjeran iz ženske svlačionice, trgovina mu poklonila haljinu
A svađa je izbila ranije ove godine nakon što je muškarac govorio o svom bijesu nakon što su ga odbili pustiti u žensku svlačionicu Monsoon – a trgovina se nakon toga ispričala i ponudila mu besplatnu haljinu, te je potom objavila novu politiku u kojoj stoji da su sve njihove svlačionice “otvorene za oba spola”. To je pak izazvalo bijes mnogih obožavateljica trgovine.
Doista, usprkos ovoj novoj prevalenciji rodno neutralnih prostora, ankete pokazuju da je javnost velikom većinom za zadržavanje svlačionica za samo jedan spol. Ovog je tjedna otkriveno da je 7000 ljudi — pretežno žena — odgovorilo na anketu organizacije za ljudska prava Sex Matters o prostorima za presvlačenje, a velika većina je rekla da su oni ključni za privatnost, dostojanstvo i sigurnost.
Nitko ih ne pita protive li se tome
Rezultati su bili jednaki rezultatima drugih reprezentativnijih anketa, poput nedavne More In Common ankete na više od 5000 ljudi i 20 fokusnih grupa. Otkriveno je da samo 24 posto ljudi smatra da muškarcima koji se predstavljaju kao žene, treba dopustiti ulazak u žensku svlačionicu.
Trenutno je Zakon o jednakosti iz 2010. na strani onih koji žele zajedničke prostore. Ipak, čini se da posebno žene osjećaju da su njihova prava na prostore udaljene od muškaraca ugrožena – a da ih nitko ne pita protive li se tome.
‘Javnost se ne pita o zahodima i svlačionicama koje postaju ‘rodno neutralne’, te kriznim centrima za silovanje koji ukidaju grupe podrške samo za žene. U lokalnim sportskim organizacijama dopušta se muškarcima koji se identificiraju kao žene da se natječu protiv žena i djevojaka’, kaže Maya Forstater, izvršna direktorica Sex Mattersa.
Šokantna svjedočanstva
‘Više od 3000 ljudi — većinom žena — podijelilo je s nama šokantna i duboko dirljiva svjedočanstva o tome zašto se ne osjećaju ugodno u ‘rodno neutralnim’ prostorima. Neke su bile žrtve seksualnog napada, neke su invalidi ili pak vjernice, a većina su jednostavno bile žene koje nisu željele da ih nepoznati muškraci gledaju kad god se svlače ili osjećaju ranjivo. Ti se glasovi ignoriraju.’
Catherine Heseltine jedna je od takvih žena. 43-godišnja bivša odgajateljica i majka troje djece s punim radnim vremenom iz sjevernog Londona prešla je na islam prije 23 godine i kaže da ona – i druge muslimanke – sada izbjegavaju određene prostore za presvlačenje ili toalete jer pružatelji usluga ne mogu jamčiti rezervirani da su rezervirani samo za osobe istog spola.
Ne vjerujem u tu ideologiju
‘To je veliki problem za žene poput mene. Šokantno je vidjeti da toliki ljevičari koji se pretvaraju da im je stalo do muslimanske zajednice odjednom to ne čine kada se naša prava sukobe s pravima muškaraca koji kažu da su žene’, kaže ona.
‘Imam empatije prema nekome tko se osjeća ‘zarobljenim u pogrešnom tijelu’. Trebaju biti slobodni živjeti bez ikakvog zlostavljanja. Ali ne bih trebala biti označena kao transfobična jer ne vjerujem u tu ideologiju. Nikada ne bih nekoga nazvala islamofobičnim tko ne vjeruje u islam.
‘Neki bazeni i teretane postali su zabranjena mjesta za mnoge muslimanke koje su prije išle na treninge samo za žene jer centri za slobodno vrijeme više ne mogu jamčiti dasu samo za žene.
‘Znam za najmanje dvije članice obitelji koje su išle na sastanke samo za žene, ali to više ne čine jer se ne žele presvlačiti ili plivati s muškarcima. Jedna mi je gospođa nedavno rekla da je biološki muškarac u ženskom kupaćem kostimu skočio u bazen tijekom njezinog treninga samo za žene i sve su žene iskočile.
Ostani kod kuće?
‘Kada su se požalili upravi rekli su da je to njihov problem jer se plivač identificirao kao žena. Ako im se ne sviđa, mogli su otići.
‘Čula sam pristaše trans prava koji su mi govorili: ‘Onda samo ostani kod kuće.’ Što nije odgovor. Ne vidim zašto ne bismo mogli imati oboje — prostore samo za žene, ali i one ‘rodno neutralne.’
S tim se slaže i Heather Binning, osnivačica Mreže za prava žena koja se zalaže za jednospolne prostore. ‘Stalno se javljamo ženama, nekima koje su bile seksualno napadnute ili koje su pobjegle iz nasilnih veza. Njihova potreba za svetošću prostora u kojem znaju da će sresti samo druge žene vrlo je stvarna.’
Međutim, pobornici ‘rodno neutralnih’ prostora kažu da ne isključuju druge i da su ta područja jednostavan način da se osigura ljubaznije, inkluzivnije društvo. Mnogi također tvrde da istospolni objekti ne bi odvratili seksualne predatore.
Napadi
Ipak, kritičari kao što je Fair Play za žene sugeriraju da bi, da je to istina, incidenti napada bili ravnomjerno raspoređeni u prostorima samo za žene i one ‘rodno neutralne’.
To nije slučaj. Zahtjev za slobodu informacija iz 2018. utvrdio je da se od 134 prijave seksualnog napada u svlačionicama u dvogodišnjem razdoblju od 2017. do 2018. oko 120 dogodilo u ‘rodno neutralnim’ prostorijama u usporedbi sa samo 14 u svlačionicama za osobe jednog spola.
Slučajevi ove vrste doista su uznemirujući u svojim detaljima. Na primjer, 2017., Jade McDaid, tada 27-godišnja majka iz Barnsleya, uhvatila je muškarca kako ju je snimao dok je isprobavala donje rublje u svlačionicama Asda – ugledala je pametni telefon kako lebdi iznad vrha njezine kabine dok je ona bio djelomično obučena. A u svibnju je policajac iz Derbyshirea James Land (43) proglašen krivim za posjedovanje zabranjenih slika djece i voajerizma nakon što je snimio četverominutni video male djece u zajedničkim prostorima za presvlačenje.
Traumatski odgovor
Svakako, s ovakvim pričama na umu, razumljivo je zašto su neke žene – osobito žrtve napada – toliko uznemirene.
Tanya Wilson (nije pravo ime), 48-godišnja majka dvoje djece, kaže da sada ‘nikada ne bi ni sanjala’ da uđe u svlačionicu. Žrtva silovanja, kaže da ju užasava pomisao da će naletjeti na biološkog muškarca – kako god se sami identificirali – u zatvorenom prostoru.
‘Imam nehotičan traumatski odgovor kada se suočim s nepoznatim čovjekom u zatvorenom prostoru ili kada sam ranjiva. Jako je neugodno, ali ponekad se pomokrim’, kaže Tanya iz južnog Londona. ‘Nažalost, nemam kontrolu nad ovom reakcijom.
‘Inkluzivna’ politika
‘Imala sam terapiju 18 mjeseci, ali dok sam bila na listi čekanja, dobrotvorna organizacija kod koje sam se trebala savjetovati promijenila je politiku u ‘inkluzivnu’. To je značilo da bih se mogla pojaviti na seansi i tamo bi mogao biti neki muškarac, tako da više ne mogu ići.
‘Pomisao da su u ženskoj svlačionici ili WC-u tjera me da ustuknem. U prilikama kada trebam na javni WC, moram sa sobom povesti drugu ženu. Srceparajuće je da se čini da društvo nimalo ne mari za žrtve silovanja. Sve je u tome kako se osjeća mali postotak muškaraca koji izjavljuju da su žene.’
Žene s invaliditetom
Mnoge se žene s invaliditetom također previše boje koristiti prostore koji su prije bili samo za žene – poput bivše radnice s mladima Julie Baker, 47, koja ima poremećaj rasta kostiju PFFD. Danas su joj potrebni štapovi i kolica. Učinjena je dvostruko ranjivom jer je žrtva seksualnog nasilja, a kaže da sada izbjegava mješovite svlačionice.
‘Često mi je potrebna pomoć pri presvlačenju’, kaže ona, ‘a kabine za osobe s invaliditetom često su premalene, pa ponekad morate držati otvorena vrata ili koristiti zajednički prostor. Jednom je neki čovjek ušao u svlačionicu dok sam bila napola razodjevena i rekao mi nešto bezobrazno. Bila sam užasnuta.
‘Danas uvijek provjeravam koja su pravila o tome smiju li muškarci ići u prostor za presvlačenje.”
Erozija prava
Karen Ingala Smith, autorica knjige Defending Women’s Spaces, radila je sa ženama koje su preživjele muško nasilje više od tri desetljeća i kaže da žene poput Tanye i Julie očajnički trebaju privatne prostore za vlastiti mir.
‘Da bi se oporavile od utjecaja zlostavljanja, neke žene moraju biti u prostoru koji ne izaziva traumatsku reakciju’, kaže ona. ‘A za neke žene – ne sve – to znači prostor dalje od muškaraca.’
Za druge žene u našem društvu – od vaše kćeri koja isprobava haljine u Primarku, do vaše bake koja provjerava grudnjak u M&S-u – erozija njihovih prava kada su u pitanju mjesta koja mogu nazvati svojima je nešto zaista zabrinjavajuće, piše Daily Mail.
Tekst se nastavlja ispod oglasa