Nakon više od 200 godina od potpunog nestanka s prostora današnje Vukovarsko-srijemske županije, dabrovi su se vratili u šumski kompleks Spačva! Djelatnici županijske Javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima i Šumarije Otok organizirali su akciju istraživanja vodotoka te pronašli aktivnu nastambu dabrova, prvu nakon dva stoljeća od posljednje zabilježene na tom prostoru, piše Glas-Slavonije.hr
Na akciju su ih potaknuli prije nekoliko mjeseci pronađeni tragovi aktivnosti dabrova u kompleksu Spačvanskog bazena, na području kojim gospodari Šumarija Otok. Riječ je o oborenim stablima vrba i topola na obali rijeke Spačve, za koja se pretpostavljalo da su ih dabrovi srušili radi gradnje nastambe. Tragovi su pronađeni u blizini ušća Brežnice u Spačvu, što jasno pokazuje da se dabrovi premještaju s mjesta prvotne reintrodukcije, gdje su prije pet godina vraćeni u prirodu, u pogodnije vodotoke i biraju prostor koji im je prihvatljiviji, uz što manje uznemiravanja.
„U dogovoru s revirnikom Šumarije Otok Zvonimirom Rukavinom napravili smo jednodnevnu akciju istraživanja vodotoka čamcem i pronašli smo aktivnu jazbinu dabra, odnosno nastambu dimenzija od oko četiri puta dva metra, koja se nalazi dijelom u vodi, dijelom na kopnu. Dabrovi iz vode ulaze u komore koje su na suhom i obložene lišćem“, rekao nam je Mario Raguž, stručni suradnik Javne ustanove. O broju dabrova nije mogao govoriti jer ih je moguće snimiti jedino tijekom noći infracrvenim kamerama. Tijekom dana dabar obitava u jazbini i rijetko ga se može vidjeti. Akcija je bila prilično zahtjevna, no zahvaljujući revirniku Rukavini i njegovu izvrsnom poznavanju područja, potraga je uvelike olakšana.
U Vukovarsko-srijemskoj županiji egzistira veliki broj manjih vodotoka koji pripadaju savskom slijevu, pogodni su za dabrovo stanište, posebice jer se jedan dio nalazi u šumskim kompleksima daleko od prometnica i uznemiravanja.
Dabrovi su zaštićena i ugrožena vrsta čijem je opstanku čovjek bio najveća prijetnja, prije svega zbog krzna, ali i mesa. Poznati su po graditeljskom nagonu i zasigurno su najveći graditelji u životinjskom svijetu. Snažne čeljusti i oštri zubi omogućuju im rušenje stabala. Zanimljivo je da drvo koje oni ruše gotovo redovito pada u vodu, služi im i kao hrana, ali i kao građevinski materijal.
Glavni „arhitekti“ u obitelji su ženke koje od izglodane vrbe, topole ili breze grade jedinstvene nastambe nad vodom koje znaju prerasti i u cijele brane. S obzirom na to da je dabar izrazito osjetljiva životinja koja nastambu pravi samo u vrlo čistoj vodi i na nezagađenom području, to je najbolji pokazatelj dobre ekološke situacije u Spačvanskom bazenu.
„Dabrovi svojim naporima modificiranja okoliša povećavaju broj akvatične i semiakvatične flore što rezultira povećanjem broja riba, ptica močvarica, vidri, odnosno popunjavaju se sve niše prirodnog hranidbenoga lanca. Na taj način umnožavaju biološku raznolikost prostora i vraćaju vlažna staništa u prvobitno stanje“, pojašnjava Pavao Dragičević, stručni voditelj u Javnoj ustanovi. Također navodi kako je stanište u Spačvanskom bazenu isto ono u kojem su dabrovi živjeli prije dvjestotinjak godina, što je bio i preduvjet reintrodukcije, odnosno njihova ponovnog naseljavanja na područje u kojem su nekada obitavali.
