Muškarci za volanom loše prihvaćaju kritiku suvozača, tvrdi njemački psiholog Ulrich Chiellino koji je proučavao fenomen ljutnje za upravljačem.
Po njemu, izvor takvih reakcija ima uvelike veze s tim što se vožnja često doživljava kao muška specijalnost.
Automatski se očekuje da muškarci za volanom pokažu veliku razinu sposobnosti, unatoč tome što studije dokazuju da su žene u tome jednako vješte.
Muškarac koji dobro misli o svojim vozačkim sposobnostima često puta opaske o svojoj vožnji doživljava kao uvredu, posebno ako dolaze od žena.
“Kada supruga kaže suprugu ‘uspori malo’ ili ‘drži razmak’, on će to interpretirati kao da nema kontrolu”, rekao je Chiellino, koji je istraživanje proveo među članovima njemačkog autokluba ADAC-a.
Svađe oko vozačkih sposobnosti mogu brzo eskalirati jer je zbog složenosti modernog prometa mogućnost pogreške češća, kaže njemački stručnjak.
Također, “zatvorena” priroda vožnje sprečava otpuštanje emocija i potpiruje ljutnju. Vozači se najčešće ne mogu zaustaviti, izaći i “provjetriti” emocije.
I rasprave oko smjera putovanja isto se vrte oko toga tko ima kontrolu, čak i ako je u vozilu uključen uređaj za satelitsku navigaciju.
“Muškarci koji krivo skrenu ne vole priznati pogrešku i uglavnom ustraju u tome da su bili u pravu”, rekao je Chiellino.
Jedan od najboljih načina za spuštanje tenzija u vožnji je pažljiv izbor riječi. Vozaču je lakše reagirati konstruktivno kada su komentari sročeni diplomatski. Suvozači bi zato trebali izbjegavati netaktične optužbe poput “stvarno grozno voziš”, smatra Chiellino. Mnogo je bolje reći: “Dragi, nikuda nam se ne žuri”.
