Kroz vinograde koji se protežu dokle god pogled seže, topot kopita postaje sve jači. Usamljeni jahač iznenada ulazi u vidokrug.
Mogao bi to biti prizor iz nekog književnog klasika 19. stoljeća, ali nije. Liječnik Roberto Anfosso upravo putuje na posao brežuljcima Pijemonta.
Vitak 63-godišnjak sijede kose i njegovana brka u kućne posjete odlazi konjem već deset godina.
U ruralnom kraju Verdunu, poznatu po vinu i lješnjacima, stanovništvo je sve starije.
“Ovo je jedan od talijanskih džepova s najduljim očekivanim životnim vijekom. Pacijenti koje obilazim imaju najmanje 70, a neki i sto godina”, govori Anfosso tapšući svoju kobilu Ambru.
Jahanje mu je omiljeni način transporta za rutinske, nehitne posjete, poput kontrole dijabetesa ili krvog tlaka.
Stetoskop i tlakomjer vadi iz Ambrinih bisaga i ulazi u pacijentovu kuću. Četverogodišnja ždrebica prati ga do praga.
“Svaki tjedan jašem od 80 do 100 kilometara. Prve tri godine imao sam tisuću posjeta, ali sam odavno prestao brojati”, kaže liječnik koji kada ne brine o starijima vodi konvencionalnu ordinaciju.
Anfosso jaše cijele godine, zelenim bregovima ljeti i pokrivenima snijegom zimi.
“Vidici su nevjerojatni, blagoslovljen sam time”, kaže.
Unuk konjičkog časnika, Anfosso je počeo jahati s 14.
Pacijente je tako počeo obilaziti slučajno. Dok je razmišljao koju da trasu odabere za svoje rekreativno popodnevno jahanje, dobio je informaciju da ga jedan pacijent treba. Tada je odlučio spojiti svoj poziv i svoju strast.
“Kada sam stigao pacijent me gledao u čudu i ‘na prvu’ me nije pustio u kuću”, sjeća se.
Anfosso danas vjeruje da njegov neobičan način prijevoza ima pozitivan učinak na odnos s pacijentima.
“Kada doktor stigne na konju, pacijent osjeća da ima više vremena posvetiti mu se. To stvara poseban, mnogo više human, mnogo manje institucionalan odnos”, rekao je.
Primijetio je također da nekim pacijentima konj razbija svakodnevnu monotoniju.
“Stariji se ljudi često fiksiraju na svoje bolesti i samo o tome govore. Konj ih odvuče od toga. Ako posjet traje 20 minuta, barem 10 pričaju o konju i svojim uspomenama iz mladosti”.
U kraju ga sada svi znaju. Često puta tijekom posjeta, čiju cijenu pokriva nacionalno zdravstveno osiguranje, dobije poziv sa susjedne farme jer su vidjeli da prolazi.
“Ponekad zakažem jedan posjet, a završim ih s deset”.
Ignazio Fortino (70) jedan od pacijenata i liječnikovih prijatelja, kaže da je “doktor uvijek tu kada ga zatrebamo”.
“Navikli smo da dolazi konjem. Nema nam ništa čudno u tome. A stvara lijep odnos i osjećaj da nikamo ne žuri i da za nas uvijek ima vremena”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
