Roman Leljak precizno opisao način odlučivanja o likvidacijama i rekao: Milan Kučan bio bi vam odličan svjedok

Bivši Udbin agent Vinko Sindičić obavijestio je jutros sud u Münchenu da se iz zdravstvenih razloga danas ne može pojaviti na suđenju protiv bivših djelatnika komunističkih tajnih službi Josipa Perkovića i Zdravka Mustača za sudjelovanje u okrutnom ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića.

Trebao je svjedočiti u postupku Perkoviću i Mustaču za pomaganje u ubojstvu Stjepana Đurekovića. Sudac predsjedatelj dr. Manfred Dauster rekao je kako će od talijanskih vlasti tražiti pravnu pomoć oko Sindičićeva što skorijeg dolaska pred sud u Münchenu.

Sud je zatim ispitivao istražitelja Udbinih arhiva iz Slovenije publicista Roman Leljaka iz Đurmanca, koji živi u Sloveniji te raspolaže s mnogo dokaza još iz doba kada je vlada Janeza Janše otvorila u Sloveniji Udbine arhiva. Leljak je trebao svjedočiti  u ožujku ove godine, no otkazano je zbog bolesti jedne od sutkinja.

Leljak je bio zaposlen u tajnoj službi sigurnosti JNA koja se ranije, do 1957. godine zvala KOS, a obrađivali su ga nakon što je istupio i izdao knjigu ” Sam protiv njih”. Govorio je o akciji JNA u Sloveniji kodnog imena „Mladost“ protiv CIA-e i talijanske službe.

Nakon prestanka rada u službi, 1988. godine izdaje knjigu „Sam protiv njih“, u kojoj opisuje metodologiju rada tajnih službi u SFRJ. Odmah u to vrijeme počinje i nadzor nad njime.

„U prosincu iste godine, predloženo je da me se uhiti zbog izdaje JNA. U vrhu politike odlučeno je da se to ne učini jer bi to bio još jedan pritisak na trenutnu situaciju u državi. Tako da, od tada pa sve do sada, imam problema zbog svog rada“, rekao je Leljak.

Sudac Manfred Dauster pitao je o arhivima. Slovenska Udba uništila ih je u proljeće 1990., polovicu dokumenata o emigraciji, rekao je Roman Leljak.

„Tek 2006. arhiv Udbe je otvoren – 90 posto dokumenata o unutarnjem neprijatelju bio je već uništen. Istraživači prema Janšinom zakonu bili su dužni štititi žrtve, ali ne i počinitelje“, rekao je svjedok te dodao kako je Pahorova vlast ponovno zatvorila arhiv.

„Nema naznaka da je građa u arhivima u Beogradu bila uništavana“, rekao je Leljak

Leljak je donio plan rada slovenske Udbe za godinu 1975. U tom planu se navode poimenično osobe za obradu, akcije koje će se provesti i sl. sa svim detaljima kao: koji je cilj, tko će provesti, kako, kojim metodama, u kojim rokovima.

U planu je nekoliko stotina imena osoba protiv kojih će se provesti neki oblik Udbine djelatnosti u toj godini.

Takav isti plan, po pravilniku o radu SDS-a koji je važio za cijelu Jugoslaviju, morala je raditi svaka republička Udba svake godine. Radio ju je uvijek načelnik Udbe i davao na odobrenje Savjetu za zaštitu ustavnog poretka  u svojoj republici. Na saveznoj  isto tako, načelnik savezne Udbe i Savezni savjet za zaštitu ustavnog poretka (SUZUP).

Udba je kao i svaka druga organizacija radila plan rada za godinu unaprijed. Iako nije naišao na plan rada za 1983. godine, sudeći po onima pronađenima iz ranijih godina, Leljak vjeruje da je za tu godinu plan napisao Zdravko Mustač.

Ono što je ovdje  značajno,  jest da je Zdravko Mustač morao napraviti isti takav plan za 1983. godinu i podnijeti ga na odobrenje republičkom, hrvatskom, SUZUP-u i tu su morale biti navedene konkretne mjere protiv Đurekovića koje će se provesti.

Leljak: Da je Tito imao saznanja o likvidacijama, vidljivo je u dokumentima o ubojstvu Stjepana Crnogorca i na slučaju grupe Hrvatskog revolucionarnog bratstva

Posebno značenje ima obrada kodnog naziva “Pevec”, što je bila akcija na saveznoj razini. Vodila se protiv ujedinjenih Hrvata u Njemačkoj.

„U dosjeu akcije ‘Pevec’, našao sam pisma koje je Milan Dorić pisao Stjepanu Đurekoviću i obratno. Milan Dorić je agent Udbe, kodnog imena Hanzi“, rekao je Leljak te dodao: „Da je Tito imao saznanja o likvidacijama, vidljivo je u dokumentima o ubojstvu Stjepana Crnogorca i na slučaju grupe Hrvatskog revolucionarnog bratstva, poznate skupine Feniks koja je 1972. godine upala u Jugoslaviju.”

„Iz protokola sjednice CKSKJ  vidljivo je da nisu uhvaćena samo četvorica članova skupine koji su na smrt osuđeni u Sarajevu. Više članova skupine se predalo, međutim ostali su maltretirani i ubijeni bez suda. Najmlađem među njima, Ludvigu Pavloviću, smrtna kazna streljanjem je promijenjena u dvadesetogodišnje izdržavanje kazne zatvora zato jer je neka pametna glava te godine Tita predložila za Nobelovu nagradu za mir. Radi publiciteta je to učinjeno“, istaknuo je.

Leljak je također dao jasan redoslijed odlučivanja o pojedinoj akciji iz kojeg proizlazi da su i Perković i Mustač morali biti upoznati s planom za likvidaciju. Kod toga, Leljak kaže da nikada nije vidio da bi bilo koje tijelo donijelo odluku o likvidaciji, već im je plan podnošen u stilu “osobu xy treba spriječiti ili paralizirati u radu ili onemogućiti” i sl., a Udba (načelnik Udbe i šef II. odjela zadužena za emigraciju) odlučivala kako će to provesti. Kod toga su trebali dobiti odobrenje od savezne Udbe (opet od načelnika i šef II. odjela).

Uz to, o umiješanosti Partije, rekao je da je iz svega očigledno da je Partija bila umiješana i to na dva načina.

„Prvo, u svim tijelima su bili isključivo članovi Partije, uobičajeno radilo se o istim ljudima i u predsjedništvu republike i u Centralnom komiteti i u Savjetu za ustavni poredak i svi su morali biti članovi Partije“, rekao je te predložio je da sud o tome pita Milana Kučana, bivšeg predsjednika Slovenije koji je u bivšoj Jugoslaviji bio i predsjednik slovenske Partije i predsjednik jugopartije.

„U Udbu nitko nije bio primljen, a da nije bio član Saveznog komiteta. Godine 1983. načelnik SKJ u Sloveniji bio je Milan Kučan, on bi vam bio odličan svjedok za odnose između Udbe i vrha politike“, ocijenio je Leljak.

Svjedočenje Romana Leljaka nastavlja se sutra sa početkom u 10 sati.