Zdravko Mamić i pravomoćno je oslobođen optužbi da je lani 15. ožujka u Zagrebu u radijskoj emisiji na Soundsetu poticao na nasilje i mržnju prema bivšem ministru Željku Jovanoviću i pripadnicima srpske nacionalne manjine. Time je potvrđena prvostupanjska presuda suca zagrebačkog Općinskog kaznenog suda Rafaela Krešića, neslužbeno doznaje vecernji.hr.
Podsjetimo, Mamić je za Jovanovića, među ostalim, izjavio “da ima krvna zrnca koja pretežu na ono što mrzi sve hrvatsko, da je čovjek koji je Srbin i koji nikad nije radio u znanosti, prosvjeti i sportu ministar najvažnijeg resora u zemlji”. Lani u prosincu u oslobađajućoj presudi sudac Krešić obrazložio je da je riječ o brutalnoj uvredi, neprihvatljivom izražavanju mišljenja Zdravka Mamića, koje ima razloga pogoditi Jovanovića, ali prije svega njegovu čast i ugled. Poticanje na mržnju nije isto što i govor mržnje, što kao kazneno djelo ne postoji u našem Kaznenom zakonu, pa je sudac zato i naveo u prvostupanjskoj oslobađajućoj presudi:
“Ovdje se ne radi o kaznenom djelu nesnošljivosti, “govora mržnje”, nego o optužbi za poticanje na mržnju, koje se ne ostvaruje iznošenjem osobnih stavova, pa ni onih koje se može prepoznati diskriminatornim, mrzilačkim, šikanirajućim. Radi razumijevanja smisla te odredbe treba reći da problem na isti način definira i Okvirna odluka EU iz 2008. o suzbijanju određenih oblika i izražavanja rasizma i ksenofobije kazneno-pravnim sredstvima, s kojom je i usklađivano naše zakonodavstvo. Ta odluka traži da članice moraju kažnjavati “javno poticanje na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv grupe osoba ili člana grupe s obzirom na rasu, boju, vjeroispovijest, nacionalno ili etničko podrijetlo”, a korištenje termina “poticanje” jasno upućuje na to da se mora raditi o činidbi kojom se druge upućuje, ohrabruje izražavati mržnju ili pozivati na nasilje. Dakle, nije dovoljno da počinitelj samo priopći stavove o skupini ili pripadniku, pa i kad su diskriminatorni ili obojeni osobnom mržnjom, nego je potrebno da aktivno nastoji druge potaknuti da prema njima izražavaju mržnju ili čine nasilje”, obrazložio je sudac.
Nakon prvostupanjske oslobađajuće presude iz izjava koje su dolazile iz Ministarstva pravosuđa dalo se zaključiti da razmišljaju o tome da u Kazneni zakon unesu govor mržnje kao kazneno djelo ako presuda postane pravomoćna. Hoće li to sada i učiniti vidjet će se.
