Papa Franjo predvodio je danas 19. listopada na Trgu Svetog Petra u Vatikanu misu u prigodi zaključenja Treće izvanredne opće biskupske sinode te predsjedao beatifikacijom Pavla VI. (1897.-1978.). Na svečanom misnom slavlju sudjelovao je i Papa emeritus Benedikt XVI. Na misi je sudjelovalo više od 70.000 vjernike iz svih dijelova svijeta, a posebno su brojne bile skupine vjernika iz biskupijâ Brescia, Milano i Rim, uz koje su vezani život i služba pape Montinija.
Papa novog je blaženika, papu Pavla VI., nazvavao „hrabrim kršćaninom i neumornim apostolom” i zahvalivši mu na poniznom i proročkom svjedočenju ljubavi prema Kristu i njegovoj Crkvi”. U toj poniznosti blista veličina blaženog Pavla VI. koji je, dok se na obzoru pomaljala novo sekularizirano i neprijateljsko društvo, znao dalekovidnom mudrošću – i ponekad u samoći – upravljati Petrovom lađom ne gubeći nikada radost i povjerenje u Gospodina.
U nagovoru prije molitve Anđeo Gospodnji pozvao je vjernike da vjerno slijede nauk i primjer novog blaženika. Pavao VI., rekao je Papa u nagovoru, bio je odvažni pobornik misije ad gentes; svjedočanstvo tome je osobito apostolska pobudnica Evangelii nuntiandi s kojom je namjeravao probuditi polet i predanost poslanju Crkve. Istaknuvši na kraju duboku marijansku pobožnost blaženog pape Pavla VI., Papa je primijetio kako će mu kršćanski narod biti trajno zahvalan na apostolskoj pobudnici Marialis Cultus te što je proglasio Mariju “Majkom Crkve”, prigodom zatvaranja trećeg dijela Drugog vatikanskog koncila.
Osvrćući se u homiliji na tekst iz Matejeva Evanđelja: „Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje” (22, 21), Papa je primijetio kako Isus stavlja naglasak na drugi dio te rečenice „podajte Bogu Božje”. To znači, primijetio je Papa, priznati i ispovjediti – pred svakom vlašću – da je samo Bog čovjekov Gospodin, i da nema drugoga. To je trajna novost koju treba svakodnevno ispovijedati, svladavajući strah kojeg često osjećamo pred Božjim iznenađenjima. On se ne boji novosti! Zbog toga nas neprestano iznenađuje, otvarajući nas i vodeći nas na nezamislive putove. On nas obnavlja, to jest neprestano nas čini „novima”. Kršćanin koji živi evanđelje je „Božja novost” u Crkvi i svijetu. A Bog jako voli tu „novost”! Dati Bogu Božje znači otvoriti se njegovoj volji i posvetiti mu naš život i surađivati u njegovu Kraljevstvu milosrđa, ljubavi i mira. Tu se krije naša prava snaga, kvasac koji daje da ona raste i sol koja daje ukus svakom ljudskom naporu protiv prevladavajućeg pesimizma kojeg pruža svijet. Tu se krije naša nada jer nada u Boga nije dakle neki bijeg od stvarnosti, neki alibi: to znači djelatno uzvratiti Bogu on što mu pripada. I zbog toga kršćanin gleda na buduću stvarnost, Božju stvarnost kako bi živio u punini – čvrsto stojeći nogama na zemlji – i odgovoriti, hrabro, na bezbrojne nove izazove, rekao je Papa te nastavio: Vidjeli smo to ovih dana na izvanrednoj biskupskoj sinodi, sinoda znači „hoditi zajedno”.
Sinoda je bila veliko iskustvo u kojem se živjelo sinodalnost i kolegijalitet i osjetilo snagu Duha Svetoga koji vodi i neprestano obnavlja Crkvu koja je pozvana, bez oklijevanja, skrbiti za rane koje krvare i ponovno zapaliti nadu za tolike ljude bez nade. Na sinodi se velikodušno radilo s pravom slobodom i poniznom kreativnošću, istaknuo je Papa.
Pastiri i laici iz svih dijelova svijeta donijeli su ovdje u Rim glas svojih krajevnih Crkava kako bi pomogli današnjim obiteljima da kroče putovima evanđelja, pogleda čvrsto uprta u Isusa. Bilo je to veliko iskustvo u kojem smo živjeli sinodalnost i kolegijalitet i osjetili snagu Duha Svetoga koji vodi i neprestano obnavlja Crkvu koja je pozvana, bez oklijevanja, skrbiti za rane koje krvare i ponovno zapaliti nadu za tolike ljude bez nade, rekao je Papa zahvalivši Bogu za „dar Sinode i konstruktivni duh kojeg su svi pokazali”. Neka Duh Sveti koji nam je u ovim danima dao velikodušno raditi s pravom slobodom i poniznom kreativnošću, prati i nadalje hod koji, u Crkvama diljem svijeta, predstavlja pripremu a Redovnu biskupsku sinodu koja će se održati u listopadu 2015.
